Umrla je Branka Zovko Cihlar

Jučer poslijepodne u 90. godini života preminula profesorica emerita Branka Zovko-Cihlar, članica Odjela komunikacijskih sustava HATZ-a.

Profesorica Zovko-Cihlar umrla je mirno, u svom uredu na Zavodu komunikacijske i svemirske tehnologije Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu.

Prof.dr.sc. Branka Zovko-Cihlar rođena je u Sarajevu 1933. godine. Po završetku studija 1959. zaposlila se u tvrtki Radio industrija Zagreb, a od 1961. godine radi na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (sadašnji Fakultet elektrotehnike i računarstva – FER).  Svoj znanstveni, stručni i nastavni rad provodila je u području radiokomunikacija i televizijskih sustava na Zavodu za radiokomunikacije (sada Zavod za komunikacijske i svemirske tehnologije).

Uz bogati znanstveni rad i objavljenih više od 170 radova, od 1990. godine bila je predsjednica Hrvatskog društva Elektronika u pomorstvu – ELMAR te je bila dugogodišnja organizatorica i predsjedavajuća konferencije ELMAR, kao i suosnivačica međunarodne konferencije IWSSIP.

Od 2000. do 2004. obnašala je dužnost prve predsjednice Vijeća za radio i televiziju koje je imenovao Hrvatski sabor.

Evo kako je za naš portal opisala svoje imenovanje u Vijeće!

“Način na koji sam ja ušla u to Vijeće bio je jako čudan. Bila sam na kongresu ELMAR u Zadru i dobila telefonski poziv iz Ministarstva. Javio mi se Ante Dodig, direktor Zavoda za telekomunikacije. Kaže da je dobio zaduženje da me u ime Ministarstva pita bih li željela i mogla sudjelovati u Vijeću za radio i televiziju. Pitala sam što to vijeće radi, o čemu odlučuje a on mi je objasnio. Tražila sam vrijeme da promislim, a on mi je rekao “Gospođo Zovko morate pomoći našoj Hrvatskoj jer na ovom području imamo dosta nerješenu situaciju. Nama treba netko tko zna sve o toj tehnici i tko će to voditi”. Poslije se ispostavilo da je Vijeće bilo sastavljeno od devet ljudi iz različitih profesija, od glumaca, pravnika i politologa do novinara i profesora elektrotehnike. Radili smo na osnovama postojećeg zakona, a da nismo imali ni papirić bilo kojeg zapisnika prošlog vijeća. Morali smo krenuti od nule. Nisam mogla shvatiti da je uopće moguće u jednoj državi da neko tijelo ne vodi zapisnike i ne ostavlja trag iza sebe.

Pomogli su mi moji bivši studenti koji su se bavili strukom i koji su isto tako bili suočeni s prazninom u radu prethodnog regulatornog tijela. I nije bilo druge. Valjalo je upotrijebiti znanje, znati kakvi natječaji trebaju biti, svi tehnički parametri su bili moj normalni alat i to uopće nije bilo teško. Nitko od članova Vijeća nije bio član neke političke stranke. To nam je jako olakšalo rad jer nije bilo utjecaja politike.

Također, moglo se raditi javno i tako smo se ponašali. Sve naše sjednice bile su javne, mediji su bili prisutni i o tome izvjestili. Tako da je mogu reći da je moj period predsjedanja Vijećem za radio i televiziju bio pošten i otvoren. Nismo imali nikakvih problema, sve projekte za natječaje sam detaljno gledala. Imali smo vrhunsku ekipu mojih studenata koji su bili namješteni u Zavodu za telekomunikacije, sve odreda radio komunikacijski stručnjaci, koji su pravili vrhunske proračune za pojedine nivoe koncesije. Isti ti stručnjaci i danas rade u HAKOMU.

Ono što je lijepo, kada prođemo sve ono što se desilo, jest da mi nikada nismo bili tretirani i kroz medije okarakterizirani kao netko tko nešto radi loše. Jedini sam udarac dobila  od gospođe Zrinke Vrabec Mojzeš koja je na Stojedinici na Božić 2003. godine kazala “gospođo Zovko uzmite kuhaču, pustite to Vijeće” (smijeh…).

Točka na sve na kraju je bila dodjela koncesije RTL-u. Nisam valjda tjedan dana spavala jer je bilo udaraca, zvanja, stresnih trenutaka. Htjela sam ostati dosljedna svim mojim stavovima. Sjedinica na kojoj se odlučivalo o koncesiji koju je prije imao HTV 3 se održavala u Intercontinentalu. Pojavila su se djeca iz škole u Kutini, bilo ih je dvadesetak u majicama s porukom, jer se kutinska NeT TV natjecala za koncesiju. Glasalo se u tri kruga i na kraju je RTL pobijedio, a ja sam mogla nakon toga spavati u miru jer je sve bilo napravljeno kako je trebalo”.