Nakon analize onoga o čemu smo pisali u protekla dva mjeseca nije iznenađenje da ima bezbroj bliskih doticaja politike i medija, što se posebno može očekivati na ovim našim turbuletnim prostorima u usporedbi primjerice s demokratski ipak razvijenijom zapadnom Europom, već (još uvijek) čudi spoznaja da je politike previše, čak i tamo gdje očekujete da je diskretna i suzdržana.

Nije dakle iznenađenje da politika kroji medijsko zakonodavstvo mimo potreba javnosti i struke i da u mnogim zemljama oteže s donošenjem medijskih strategija kako bi cijeli jedan sektor držala na kratkom lancu, nažalost nije čudno da se verbalno i fizički napadaju novinari (na sreću već godinama nema i ubojstava), da ima otvorene i prikrivene cenzure, još je manje čudno da od lokalne do nacionalne razine vladajuće garniture svih mogućih boja imaju jedinstven stav prema umrtvljenju i instrumentalizaciji za vlastite potrebe javnih servisa (novina, portala televizija i radija) čiji su osnivači…

Ne iznenađuje ni to što svjetski trend medijalizacije politike odnosno politizacije medija, simbioze uzrokovane sve većim međusobnim utjecajem politike i medija na izbore i svakodnevnu politiku od koje pucaju (medijske) kosti vjerodostojnosti, u ovom dijelu Europe poprima čudovišne razmjere.

Osim toga, jasno je da svugdje politika kroz zakonska i regulatorna rješenja utječe na opća pravila igre. Prije nekoliko dana vodila se u Europskom parlamentu velika bitka oko reguliranja internetskih autorskih prava, od odluka različitih parlamenata zavisi primjena tehnoloških rješenja u medijskom svijetu ili izbor članova regulatornih medijskih tijela, pojedinom odlukom Europskog parlamenta ili nacionalnih parlamenata članica i ne članica EU može se utjecati i na ukupno medijsko tržište. Kada se međutim ta pravila donesu i izglasaju odluke, politika bi trebala odstupiti, povući se u drugi plan. Tako to izgleda u praksi na Zapadu i samo u teoriji na našim prostorima.

Kroz tekstove naših suradnika vidjelo se dakle da politika na jugoistoku Europe ne zalazi u medijsku sferu samo tamo gdje to možemo pripisati nedostatku političke kulture i primitivizmu nego i tamo gdje bi trebala ostati postrani poštujući bar elementarna demokratska pravila. Mnoga su, primjerice regulatorna tijela disfunkcionalna jer politika dnevno utječe na njih, nejako i često politički korumpirano pravosuđe slaba je podrška u očuvanju medijskih „pravila igre“, naposljetku kroz političku batinu parcijalni interesi moćnih nadjačavaju javni interes.

Ukratko, politika je sveprisutna u medijima i oko njih. I onda shvatite da se u toj interakciji medija i politike zrcale naša postjugoslavenska društva, sa svim problemima funkcioniranja sustava i ljudskim sudbinama. Ispada da Media Daily i bez neke posebne namjere, kroz pričanje medijskih priča i priča o medijima, postaje informativni portal ne isključivo za medijske i druge profesionalce koji se zanimaju za život medija, nego i za sve one koje zanima kako se društveno i politički razvijaju države na jugoistoku Europe.