Radio Baranja, jedan od dva lokalna radijska medija u Belom Manastiru, ovih je dana promijenila vlasničku strukturu.
Cijeli članak je samo za pretplatnike. Možete ga pročitati putem INSTANT ili REGULAR pretplate. Cijena po danu već od 0,11 EUR. Podržite odgovorno novinarstvo!
Pemei Feaemue, uhmem im mke riuerme aemeufue uhmeue j Fhriu Cemefheaj, ikev uh meme zaiueuhmere krefmečuj fhajuhjaj.
Pi ujčha uh Pemei Feaemue mere j krefmešhkj 14 rehečuev ifime, femešmuev e mekšev hezifrhmeue hh j fjkrefmešhkj oaeme Fhre Cemefhea uiue uh euei 25 % jmuhre. Oujzmi ifeu rehečuev ifime imrjčeri uh zaimehe fkiuh jmuhrh mikeu krefmeleue. Ri fj;
- Crefhe Šhuhašeć Ahueć 5%
- Drehe Ceašeć 5%
- Gemeše Uaemu 5%
- Dmhmui Kihemčeć 5%
- Pimhah Phzeć 10 %
- Cremi Dueheć 5%
- Geše Jrerikeć 5%
- e Rehueme Šheuel 5 %
Kuevikev 45 % fjkrefmešhke ihujzerh fj izćemh Emhžhke Cemioaeme, Ahhrikel, Paež, Feruh, Peame e Aizikel, e jzef krefmešhke immeuhm uh izćeme Čhuemel aeme ziahhmio mjoe. Dfeu muev uei rehečuh ifimh ifhere fj fjkrefmele Ceaei Ujef, Peaei Heoeaemhl, Rem Ceašeć, Kjue Ceauemikeć, Ahhea Ceauemikeć e urh. Zem Ceauemikeć.
Peahuhia hkahuh uh e meruh Cremi Dueheć.
Povijest se ponavlja, i to doslovno!! Sredinom devedesetih, pri prvoj regularnoj podjeli koncesija u RH, bila je tendencija da tovsni mediji budu PRIVATNI, odnosno da budu na nivou poduzetnistva, da budu sto manje ovisni o lokalnoj samoupravi i serifima na celu tih samouprava… Da bas ne bude sve bajno i sjajno, “mudri ljudi” u tadasnjim radnim skupinama za donosenje “zakona”,pobrinuli su se da medji, pa bili oni i privatni, ipak budu zavisni od sveprisutne politike. Tako su UVJETOVALI prijavu na natjecaj i samim time dobivanje i one najmanje koncesije s minimum dva(i vise) udjelnicara, ovisno o broju stanovnika na koncesijskom podrucju. Ako politika bude “trebala” medij ili ga bude trebalo “disciplinirati” vrsit cemo pritisak na jednog, dva, tri udjelnicara koji su desniji, posvađat cemo udjelnicare…i tako su mnogi(novovjeki) mediji dozivjeli katarzu, raspad sustava, a kolateralne zrtve bili su uglavnom zaposlenici i kreativci na istima, od cega se mnogi ni danas nisu oporavili. Neki mediji, ima ih mnogo, NIKAD nisu ni postali privatno poduzetnistvo(formalno-pravno jesu ali sustinski ne…), jer u tim sredinama u kojima djeluju to znaci samo jedno-kljuc u bravu ili vise njih, ovisno o broju vrata na adresi nakladnika. Sada 2025te, smo opet tamo gdje smo bili sedamdesetih, osamdesetih, krajem i pocetkom devedesetih. Pozeljno je naime i preporuka je da “lokalne trube i trubice” ipak budu u vlasnistvu jedinica lokalne samouprave, udruga gradjana i seljaka, da budu dio radnickih sveucilista, da budu socijalisticki samoupravljaci, da slavu borbe pronose…jer nase stanje uma bas to zeli. To je zapravo NAJSIGURNIJE za cuvanje socijalnog mira u i oko tih medija u kojima novca nikad nije bilo, cesto cak ni za najosnovnija osnovna sredstva.