BIHZašto nijedan političar u RS nije smijenjen zbog pisanja novinara? Činjenica je da nije, ma o kavim aferama bilo pisano. Zabilježene su neke tužbe u kojima su vinovnici bili neki političari, čak i oni vodeći, ali njih su mahom inicirali opozicioni političari. S tužbama ili bez njih, mahom se nije dešavalo ništa. Prozvani političari i dalje su sjedili u svojim foteljama.
U iznošenju detalja vezanih za razne malverzacije u toku privatizacije državnih preduzeća, raznih ustanova i slično, zbog kojih su prozivani konkretni političari, prednjačio je banjalučki bloger Slobodan Vasković, koji je zbog prijetnji koje su zbog napisa uslijedile, a bile su uperene ka njemu i njegovoj porodici, morao privremeno da napušta RS i da se sa porodicom skloni na bezbjedno. Činjenica je da je Vasković imao izuzetno upućene izvore pri samm vrhu vlasti koji su mu obilato pružali dokazne informacije. Vasković se rijetko odaziva na molbe kolega za intervjue, a sva svoja saznanja u vezi raznih afera, iza kojih kako tvrdi često stoji i najviši vrh RS, redovno objavljuje na svom blogu. Kako god, i dalje ostaje istina da u RS nikada niko nije odstupio sa vlasti zbog pisanja novinara ili razotkrivanja afera.
Prvi problem je, kao i u većini tranzicijskih društava, da ovdje političari svoje obaveze doživljavaju sasvim drugačije od političara u razvijenijim demokratijama, smatra Erduan Katana, dopisnik Slobodne Evrope iz Banjaluke. On za Media Daily kaže da je funkcija za ovdašnje političare samo način sticanja bogatstva i moći, uključujući i uzak krug ljudi oko njih, a ne djelovanje u korist građana koji su ih birali. „Zbog toga se ostavka ili smjena ovdje doživljava kao pitanje života i smrti. Za ovdašnje političare nije pitanje šta država može dobiti, već šta ćemo izgubiti ja i partija kojoj pripadam. Riječ odgovornost za naše političare jednostavno ne postoji.“
Katana kaže da je primjera previše, ali zbog specifičnosti, on će pomenuti samo dva. „Svi mediji u BiH skoro godinu dana pišu ili govore o tome kako se ne zna u šta su utrošene pare građana koje su prikupljane preko akciza za gorivo za gradnju puteva i autoputeva, tzv. putarine. U periodu od 2009. do kraja 2017. godine od putarine je prikupljeno više od sedam milijardi maraka koje su podijeljene entitetima. Samo milijarda od tog iznosa utrošena je na izgradnju puteva, a preostalih šest milijardi, pretpostavlja se, završilo je u budžetima. Zbog ovoga niko nije ni smijenjen niti je neko podnio ostavku. Još je žalosnije što se niko od političara u ovoj zemlji nije ni potrudio da pokuša objasniti u šta su te pare tačno utrošene.“
Katana dalje kaže da je u Republici Srpskoj propalo nekoliko banaka (Balkan investment banka, Bobar banke i Banke Srpske) usljed čega su građani, preduzeća i institucije ostali bez stotina miliona maraka. „Opozicija je u Narodnoj skupštini više puta tražila smjenu direktorice Agencije za bankarstvo RS (AZBRS) Slavice Injac u čijem su mandatu propale ove banke, ali i odgovornost ministra finansija Zorana Tegeltije. Injac je uhašena po nalogu Suda BiH u akciji Lavina 2017. godine pod optužbom da je bankarski sektor RS oštetila za oko 123 miliona maraka. Ovaj proces je u toku pred sudom BiH a Slavica Injac i dalje radi u AZBRS kao savjetnik aktuelnog direktora.“
Naš sagovornik naglašava da je veliki problem javnost koja se kroz ovih dvadesetak poslijeratnih godina jednostavno navikla na ovakvo stanje i na izborima ne kažnjava takve političare. „Oni koji su shvatili da se u ovom sistemu još dugo ništa neće promijeniti, jednostavno odavde bježe. To više nije samo pitanje boljih plata, već potreba da se živi u nekom normalnom uređenom društvu.“
Suzana Stambol, koja je sa RTRS prešla na mjesto izvršnog producenta na TV N1, za Media Daily kaže da su posljednjih desetak godina mediji bliski politici ili su konkretnije gotovo svi u rukama političkih opcija ili stranaka. „Osim, nije subjektivno, TV N1, koja izrazito vodi računa o profesionalizmu sa jasnim uredničkim smjernicama.“ Stambol kaže da je nažalost u BiH školi učeno – profesionalna novinarska etika, u prošloj deceniji “kupljena.”
„Tako da je ono što smo mi prije dvadesetak godina učili raditi jednostavno nestalo u ostalim medijima, a posebno, što je najporaznije, na javnim servisima koji trebaju i moraju služiti javnosti i građanima koji ih plaćaju. Kupili su ih ekonomski i politički moćnici, upravljaju i vladaju njima, urednike i novinare odabiru po podobnosti i poslušnosti. Danas objavljeno je poručeno od vlasnika medija, postoji cenzura, a mogla bih reći da i tamo gdje ne postoji cenzura prisutna je autocenzura što je gore, jer je to ispod svakog novinarskog i ljudskog dostojanstva.“
U takvoj atmosferi, naglašava Stambol, ne može da postoji nezavisno novinarstvo. „Nije se desilo nikada, ne samo u RS, već i u cijeloj BiH da je zbog bilo kakve afere došlo do smjene političara zbog pisanja i izvještavanja, odnosno istraživanja novinara. Bezbroj je novinarskih objava i istraživanja koji nisu ishodovale smjene ili presude političara. Možda bih danas mogla izdvojiti jedan portal, ali i on je s tim ciljem finansiran međunarodnim novcem koji novinarski istražuje. S tim u vezi mogla bih parafrazirati Viktora Ivančića kako je istraživanje novinara npr. zasnovano na policijskim izvorima, a to opet znači traženje odgovora na pitanje “zbog čega”? Može se to prevesti “protiv koga?” Zbog čega policija novinarima daje dokumentaciju ili dokaze? Radi istine? Ne bih rekla. Evo u BiH imamo slučaj Davida Dragičevića u Banja Luci, pa i Dženana Memića u Sarajevu. Žestoka borba roditelja za istinu. Za istinu o nesretnoj sudbini njihove djece. Umjesto da policija, tužioci, sudovi narodu saopšte istinu. Tako je valjda u svakoj demokratskoj državi. Kod nas su i jedni i drugi i treći u “službi”, nažalost.“
Stambol kaže da kao profesionalac učen od profesionalaca, bez dokaza ne može javno navoditi “ko je čiji.”
„Ali da novinarstvo poslije rata propada mogu, jer tu su dokazi: neznanje i neobrazovanje, sistem “da ti posao što prije ispadne iz ruku”, nezainteresovanost, sve to postoji. Tako se grade novi standardi i ‘obrazuje’ buduća generacija novinara.“
Da su mediji u BiH izgubili moć i povjerenje konzumenata, jer redakcije i vlasnici nisu vodili računa da se mnogo toga događa u vezi medija, kaže za Media Daily urednik emisije STAV na TV K3, Nenad Novaković. „Naši mediji nemaju tu snagu da izdrže do kraja te trke, jer su bez profesionalne, finansijske i pravne kondicije. U tom pogledu možemo reći da teško možemo govoriti o nezavisnosti medija.“ Novaković naglašava da su mediji politički raspolučeni na dva jasna politički suprostavjena bloka, kako u RS tako i u Fedareciji BiH.
„U toj podjeli političkog dodvoravanja teško je imati potrebno povjerenje kod konzumenata medija. Šta god sročili mediji sa jedne strane barikade, uvijek bivaju dočekani na nož sa druge strane, sa nipodaštavanjem svega rečenog, napisanog, dokumentovanog. Nadalje, pravosudne institucije nisu zainteresovane, niti prate pisanje medija, da bi usljed toga uopšte reagovali na njihove storije.“
Željko Raljić, šef banjalučkog dopisništva BN TV kaže da u BiH djeluju dva entitetska javna emitera pod punom kontrolom vladajućih političkih struktura, dok je uticaj državnog BHRT-a minoran. Zato se ne može očekivati bilo kakav pokušaj razotkrivanja afera i sankcionisanja vinovnika kada su ovi mediji u pitanju, smatra. „Komercijalni mediji su opet u rukama tajkuna i sve podsjeća na navijanje suprotstavljenih političkih blokova, bez trunke objektivnosti i profesionalizma. U takvim okonostima teško je ostvariti efekat istraživačkog i objektivnog novinarstva.“ Raljić izdvaja neke online medije i portale koji izvještavaju objektivno, ali oni opet nemaju veliki uticaj na politička zbivanja. Prema njegovom mišljenju, ima novinara koji istražuju i objavljuju mnoge razotkrivajuće tekstove ili afere, ali zbog aktuelnih moćnih političkih struktura kojima je sve podređeno, njihov rad nema efekta.
Hrvatska
