Vijeće za štampu i online medije, smjernice za novinare, smjernice za urednike, Kodeks za štampane i online medije BiH, prof. dr. Miodrag Žiavnović, prof. dr. Enes Osmančević, prof. doc. Vuk Vučetić, prof. dr. Lejla Turčilo, Nada Arsenić, Berislav Jurič, Jurica Gudelj, Suzana Mijatović, Rajna Radosavljević

Vijeće za štampu i online medije u Bosni i Hercegovini, uz podršku Evropske unije u Bosni i Hercegovini, završilo je predstavljanje novinarima i urednicima širom Bosne i Hercegovine izmijenjeni Kodeks za štampane i online medije BiH sa posebnim naglaskom na Član 8 – Dezinformacije.

Po završetku radionica, predavači su na osnovu praktičnih iskustava učesnika radionica u primjeni Kodeksa za štampane i online medije BiH, te problema sa dezinformacijama i “lažnim vijestima” uradili smjernice za jačanje borbe protiv dezinformacija.

Smjernice za jačanje borbe protiv dezinformacija:

  • Poštovanje osnovnih profesionalnih novinarskih standarda koji se tiču tačnog, vjerodostojnog, pravovremenog, fer izvještavanja. Ovi opći principi sadržani su u gotovo svim novinarskim priručnicima i kodeksima širom svijeta, pa tako i u Kodeksu za štampane i online medije BiH. Poštovanje osnovnih profesionalnih postulata se zapravo pojavljuje kao idealan recept za borbu protiv dezinformacija. Drugim riječima, traganjem za odgovorom na klasičnih novinarskih 5W pitanja je temelj odgovornog i profesionalnog novinarstva, čime se automatski isključuje mogućnost plasiranja dezinformacija.

  • Najčešći izvor dezinformacija su tzv. divlji portali čija je glavna svrha da fabriciraju netačne informacije ili poluistine, dezavuiraju javnost, manipuliraju činjenicama i kod čitatelja kreiraju pogrešnu predstavu o nekoj osobi ili događaju.

  • Ne preuzimati i objavljivati sadržaje sa portala bez impressuma. Vrlo važno je da odgovorni i profesionalni mediji ne koriste sumnjive izvore informacija u svom radu. U tom kontekstu jedan od indikatora postojanja nepouzdanih izvora jeste izostanak impressuma, odnosno osnovnih podataka o nekom mediju, kao što su podaci o uredniku, kontakt informacije o samom mediju i sl. Jasno je da ovakvi “divlji portali”, uglavnom služe u političko propagandne i ekonomsko komercijalne svrhe, zbog čega se njihov profesionalni integritet treba dovesti u pitanje. Sa takvim portalima je onemogućena komunikacija, što uključuje slanje demantija, reagiranja i zahtjeva za ispravke netačnih navoda.

  • Novinarska udruženja i druge medijske organizacije bi trebali aktivnije upozoravati na štetne posljedice djelovanja “divljih portala”, odnosno medija koji nemaju poslovnu legitimaciju i insistirati da svaki online medij mora imati impressum.

  • U interesu je novinara, urednika i izdavača etabliranih medija da javnost educiraju i informiraju o tzv. divljim portalima i dezinformacijama koje se posredstvom njih plasiraju, naročito kada su posrijedi zlonamjerne informacije koje mogu nanijeti štetu pojedincu, instituciji ili organizaciji te određenim skupinama.

  • Osim što na taj način rade na zaštiti ugleda novinarske profesije, medijske kuće štite i autorska prava na medijske sadržaje koji sami proizvode, a koje mediji bez poslovne legitimacije zloupotrebljavaju bez ikakvih sankcija.

  • Prije prenošenja informacija iz drugih medija, urednici i novinari moraju provjeriti pouzdanost medija čiju vijest namjeravaju objaviti. Novinari i urednici moraju biti svjesni da ih prenošenje dezinformacija iz drugog medija ili izvora ne oslobađa odgovornosti i da, osim gubitka kredibiliteta, rizikuju i podnošenje tužbi prema Zakonu o zaštiti od klevete.

  • Novinari i urednici su, osim pouzdanosti medija, a prije prenošenja vijesti, dužni provjeriti i vjerodostojnost izvora i, ukoliko je moguće, kontaktirati više sugovornika.

  • Novinari i urednici trebaju više pažnje posvetiti pažljivom biranju izvora i/ili sagovornika, kako bi osigurali da od njih dobivaju pouzdane i tačne informacije.

  • Novinari i urednici trebalo bi da transparentno navedu na koji način je vršena provjera informacije.

  • Novinari trebaju smanjiti copy-paste pristup na najmanju moguću mjeru i koristiti ga samo onda kada nije moguće na drugi način doći do informacija koje su neophodne građanima.

  • Provjera činjenica (fact-checking) treba biti dio novinarskog posla koji se obavlja prije objave medijskih sadržaja, a ne nešto što se radi post festum.

  • Brzina prijenosa informacija i vijesti, iako je važna u savremenom novinarstvu, ne smije biti razlog da se informacije prenose bez detaljne provjere i garancije njihove činjenične utemeljenosti.

  • U slučajevima kada se desi da novinari, zbog kratkoće rokova, nisu u mogućnosti izvršiti provjeru istinitosti informacija, važno je da u tekstu navedu da informacija nije zvanično/službeno potvrđena.

  • Ukoliko medij objavi dezinformaciju poželjno je da naknadno napravi ispravku i objavi izvinjenje, a ne da samo ukloni tekst jer takva praksa može izazvati zabunu kod čitatelja, naročito kada se tekstovi, u međuvremenu, podijele na društvenim mrežama.

  • Novinari i urednici trebaju odbiti svaku vrstu pokušaja bilo koga od društvenih aktera (političkih, ekonomskih, itd.) da se putem medija plasiraju propagandni i drugi sadržaji zasnovani na dezinformacijama.

  • Redakcije medija trebaju imati definirane i prihvaćene smjernice i/ili etičke standarde u kojima se jasno navodi obaveza provjere činjenica prije objave, a plasiranje dezinformacija smatra grubim kršenjem novinarskih principa i standarda.

  • Urednici su dužni jasno odvojiti odvojiti informacije (vijesti) od mišljenja autora.

  • Novinari i urednici su dužni prije objavljivanja provjeriti da li su preuzeti sadržaji zapravo satira.

  • U nereguliranom online prostoru postoji poplava različitih oblika dezinformacija koje nerijetko preuzimaju i objavljuju profesionalni mediji. U tom smislu satira se, također, može pojaviti kao oblik dezinformacije, pogotovo u situacijama kada konzumenti takvih sadržaja nisu svjesni karaktera sadržaja koji koriste. Prema tome, važno je da novinari imaju razvijenu svijest o raznim opasnostima koji postoje u online prostoru prije nego što krenu preuzimati i objavljivati sadržaje.

  • Novinari u svom radu trebaju koristiti dostupne i besplatne online alate kao što su Tin Eye ili Yandex za verifikaciju fotografija koje su objavljene na internetu.

  • Novinari bi trebali razvijati digitalne kompetencije verifikacije online sadržaja. Naime, postoji veliki broj besplatnih online alata koji mogu pomoći prilikom verifikacije sadržaja. Jedan od najpopularnijih je svakako TinEye koji funkcionira na principu obrnute pretrage fotografija, čije je suština otkriti da li je i kada određena fotografija objavljena na internetu. Ovaj alat pomaže otkrivanje vjerodostojnosti i autentičnosti fotografija koje se koriste kao ilustracije nekih događaja. Ukoliko se ispostavi da je fotografija nekad ranije objavljena na internetu, onda se vrlo lako može dovesti u pitanje njena autentičnost.


Na izradi smjernica za jačanje borbe protiv dezinformacija radili su: prof. dr. Miodrag Žiavnović, prof. dr. Enes Osmančević, prof. doc. Vuk Vučetić, prof. dr. Lejla Turčilo, Nada Arsenić, Berislav Jurič, Jurica Gudelj, Suzana Mijatović i Rajna Radosavljević.

Izvor: Vijeće za štampu i online medije