Jučer se na performans Darija Juričana, prije sjednice užeg kabineta Vlade, napokon “ozbiljnije” očitovala i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek.

Zbog nužne higijene medijskog prostora analizirat ćemo njezine izjave jer, kao i obično u situacijama kad se pokušava prikriti stvarna istina, pila se okreće naopako. Idemo redom.

Kaže Obuljen Koržinek; “Performans može biti kreativan i duhovit, a ovaj je bio krajnje licemjeran jer gospodin Juričan sigurno jako dobro zna kako je zakonski definirana neovisnost VEM-a i, ako je želio raditi performans, trebao ga je raditi ispred prostorija Vijeća, a ne to lijepiti ni vladi, ni Ministarstvu, ni bilo kojoj stranci“.

  1. Performans Juričana bio je, pojednostavljeno rečeno, brutalna istina koju zna cijela javnost. Licemjerna je upravo ministrica (članica HDZ-a) koja aktivno sudjeluje kod odabira članova Vijeća za elektroničke medije, bez da se o kandidatima barem posavjetuje sa strukom, koje potom predlaže Vladi RH (u kojoj sjede opet HDZ-ovci) i koja nakon toga prijedlog šalje u Sabor na puko glasovanje (dakle opet HDZ-ovci). Dakle više je nego jasno zašto je performans Juričana bio i trebao biti ispred središnjice HDZ-a. Jer HDZ ZNA!
  2. Do sada se nije dogodilo da je predloženog kandidata Vlade RH saborska većina odbila pa je jasno da je neovisnost tako odabranih članova regulatora medija jednaka slobodi kretanja žena bez burke u Afganistanu.
  3. Za članove VEM-a se redovno prijavljuje veliki broj uglednih i neovisnih ljudi ali HDZ-ova većina uvijek izabere podobnog kandidata, bez nužno potrebnog obrazloženja zašto drugi nisu podobni. Dobar primjer za ilustraciju bio je kod odabira posljednje izabrane članice VEM-a Katije Kušec. HND se svojski trudio pojasniti zašto Kušec nije dobar prijedlog ali HDZ-ova većina je to ignorirala i odabrala Kušec da mirno dočeka mirovinu na ovoj poziciji i po potrebi “neovisno” regulira medije. Pa čemu onda čuđenje da je HDZ odgovoran za ovakvu skandaloznu odluku VEM-a? Ovakvih je primjera puno previše, ali HDZ (uostalom kao i prije SDP) ne želi ni čuti za drugačiji način odabira članova neovisnog regulatora kojeg plaćaju nakladnici, a biraju političari.

ACTA, NON VERBA

Kaže Obuljen Koržinek dalje ; “U prijedlogu novog Zakona o elektroničkim medijima, koji je upućen u drugo saborsko čitanje, dodatno su unaprijeđene odredbe koje se tiču transparentnosti vlasništva u medijima, kao i da je kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti predviđen jedan registar koji će biti vrlo lako pretraživ i javno dostupan, koji će voditi Agencija za elektroničke medije, kako bi vlasništvo svih medija bilo dostupno kao informacija i transparentno prikazano”.

  1. Dobro ministrica ZNA da problem skrivanja medijskog vlasništva nije vidljiv u javnim registrima, ali se tradicionalno voli praviti “grbava” i u javnosti zamutiti vodu. Uostalom i sada imamo aktualan slučaj da pripadnik iste stranke, Miroslav Kutle, javno tvrdi da je bio skriveni vlasnik Narodnog radija, Antene Zagreb, Radio Dalmacije, Entera Zagreb, Extra FM-a, Ultre Split i Gold FM-a, i da za to ima dokumente. U “registru” vlasnika za te radio stanice su upisane druge osobe za koje nitko ne provjerava otkud im kapital za takvu investiciju iako je iz aviona vidljivo da su “gologuzani”. Ista ta ministrica nije pri tome “prstom mrdnula” da je npr. barem kurtoazno zatražila da joj se dostavi originalna dokumentacija koju je objavio Nacional, niti je inicirala sjednicu Vlade RH na temu obrane demokratskih principa javnosti vlasništva, pa i nacionalne sigurnosti jer je Kutle, direktno i neskriveno, uperio prst na otimače njegove skrivene medijske imovine za koje vlada određena javna percepcija da pripadaju tami i podzemlju. Šutnja i nečinjenje ministrice samo dodatno ukazuje da ona odgovora upravo HDZ-u, i da pozivanje na registar ovaj ili onaj zapravo služi “kao smokvin list” za prikrivanje, a ne za transparentnost vlasništva. SIGURNA HRVATSKA, nema što! (slogan HDZ-a na posljednjim izborima)

I za kraj ove analize citiram izjavu Obuljen Koržinek koja kaže da ono što radi Juričan je “udar na neovisnost regulatora”.

  1. Na “neovisnost ovog regulatora” prva je udarila aktualna ministrica kad je otvarala službene prostorije Antene Zagreb, s osmijehom na licu, pored kontroverznog Ivana Jurića Kaćunića, osobe koja je na čelu zabranjenog kartela medija, koji državi koju ona predstavlja izbjegava plaćati poreze i za kojeg se već godinama sumnja u prikrivanje vlasništva nad medijima. Svojim legimitetom na takvim i sličnim eventima (Radijski forum), i pri tome i u svojstvu izaslanika premijera, ministrica direktno i na taj način “ukazuje” neovisnom regulatoru tko je njezin (i HDZ-ov) favorit kada VEM “neovisno” odlučuje o dodjeli osme koncesije ovoj medijskoj hobotnici.
  2. Zar nije sramotno da ministrica javno “pere” Juričana zbog kvazi napada na “neovisnost regulatora”, a da je ona istovremeno najodgovornija što je Hrvatska, prema istraživanju Centra za pluralizam i slobodu medija pri Europskom sveučilišnom institutu, “po pitanju transparentnosti vlasništva svrstana u zemlje visokog rizika te da u njezinom resoru regulacija medijskog sektora stagnira, što je dovelo do pogoršanja medijskog pluralizma“.
  3. Ovakvo ponašanje ministrice samo je kontinuitet HDZ-ovog djelovanja od 1995. godine i uspostave prvog Vijeća za telekomunikacije pa može komotno ustvrditi da se udar na neovisnost regulatora” pod pokroviteljstvom HDZ radi već punih 26 godina!

Acta, non verba gospođo ministrice, ako stvarno želite promjene nabolje u resoru kojeg vodite!