Danas objavljujemo peti članak iz ekskluzivnog serijala članaka Korupcija u medijima. Nastavak ovog serijala bit će u rujnu (septembru).

Krajem svibnja, koprivnički portal Danica.hr objavio je vijest da je Martina Dalić, predsjednica uprave Podravke, kupila 200 dionica te tvrtke. Ma koliko bi takva informacija trebala biti zanimljiva lokalnoj zajednici, iznimno vezanoj uz tu moćnu prehrambenu kompaniju, od čak petnaestak medija koliko ih ima u Koprivnici vijest je prenio samo tjednik Glas Podravine

Brza kazna sustiže svakoga tko piše po svom  

“Lokalni mediji uglavnom ne objavljuju škakljive vijesti iz Podravke jer svi oni imaju poslovnu suradnju s kompanijom koja kod njih redovito objavljuje oglase. Informacije o Podravki i gospođi Dalić, ma kako škakljive bile, ne prešućujemo jedino mi i Glas Podravine, odnosno jedini mediji u kojima se Podravka ne reklamira. Podravka nas zaobilazi u širokom luku, kao i sva tijela lokalne vlasti, osim Grada Koprivnice koji poslovno surađuje sa svim lokalnim medijima, bez iznimke”, rekao nam je Robert Mihaljević, iskusni novinar koji je 2019. vlastitim novcem pokrenuo portal Danica.hr, za što je podigao i kredit.  

Teško je voditi neovisni medij u malom gradu, pogotovo ako te najveći oglašivač ignorira, pa i sabotira. “Kad sam prije dvije godine pokrenuo Danicu, iz Glasa Podravine ponudili su mi da pišem kolumnu za njih. Nedugo nakon što sam objavio prvu kolumnu, Glas je izgubio godišnje ugovore sa županijom, Podravkom i Belupom, te ih ni danas nema. Kad je prijašnje vodstvo lista pokušalo naći zajednički jezik s Podravkom i Belupom, poručeno im je da mogu odmah dobiti novi ugovor, no uz jedan mali uvjet: da ja više za njih ništa ne pišem. Redakcija Glasa Podravine na to nije pristala i zato je danas u teškoj, bojim se bezizlaznoj situaciji jer su im suradnju u međuvremenu otkazale još neke tvrtke bliske vladajućoj političkoj strukturi u Županiji i Podravki”, objasnio nam je Mihaljević kako pritisak funkcionira. 

U cijeloj je priči bitna politika, jer su županija i Podravka u rukama HDZ-a, dok gradom već desetljećima vlada SDP. Danicu ignoriraju i Podravka i županija, pa kako se onda portal pokriva?

“Iznimno teško, morali smo potpuno minimizirati troškove. Naša je najveća snaga u velikom rastu broja posjetitelja, pa prihodima od Google oglašavanja pokrivamo polovicu mjesečnih troškova. Drugu polovicu pokrivamo oglasima Pevexa, Podravske banke, Hartmanna, te neredovitim natječajima, izbornom promidžbom i poslovnom suradnjom s Večernjim listom”, objašnjava naš sugovornik. 

Što lokalne vlasti traže zauzvrat, miješaju li mu se u uređivačku politiku? “Ne, imamo potpisan godišnji ugovor s Gradom Koprivnicom u kojem su strogo definirane naše obveze: objava prigodnih čestitki, servisnih komunalnih obavijesti i maksimalno  šest promo tekstova godišnje o kapitalnim investicijama. I ponekad nas zamole da dođemo na neku njima posebno važnu tiskovnu konferenciju o gradskim temama i projektima”, kaže Mihaljević.

Koprivnica rekorder po broju medija, a svi su ovisni o vlastima 

Na području Koprivnice, prostoru od jedva 30.000 stanovnika, postoji dva tjednika, jedan mjesečnik, tri radiopostaje, sedam portala. Gradonačelnik Koprivnice Mišel Jakšić ističe kako je to grad s vjerojatno najviše medija po glavi stanovnika u RH. “Mi pomažemo svim medijima, pa čak i onima koji nisu iz Koprivnice, ali imaju sjedište u našoj županiji. Godišnje se lokalnim medijima podijeli oko milijun kuna”, rekao nam je Jakšić. 

Namjera je plemenita, no Mihaljević upozorava da to nije dovoljno. “Ne mogu toliki mediji opstati. Većinom se financiraju ugovorima sa županijom, gradovima i općinama, te Podravkom i Belupom i uglavnom su potpuno ovisni o toj suradnji. Dobar je pluralizam, ali nije dobro kad taj ‘pluralizam’ živi isključivo na grbači lokalne politike i oglašavanjem na portalu koji jedva skupi par tisuća posjetitelja mjesečno”, kaže Mihaljević, koji se zalaže za to da “na tržištu opstanu samo najbolji i najkvalitetniji, oni koji barataju uredničkim i autorskim umijećem. Tu, dakako, ima prostora i za neprofitne medije koje treba snažno suportirati po modelu natječaja koji već drugu godinu provodi AEM. Takvim medijima moraju biti otvoreni financijski izvori Ministarstva kulture te EU fondova”.

Pitali smo Mihaljevića, koji je u medijskom biznisu preko 20 godina, kakva se njegova iskustva s korumpiranjem novinara? “Osim oglasa medijima u kojima rade, novinare se najčešće pokušava ‘kupiti’ studijskim putovanjima, organiziranim odlascima u inozemstvo, npr. na nogometne tekme, darovima za različite blagdane i druge prigode, sređivanjem pregleda i liječenja za njih i članove njihove obitelji, zapošljavanjem članova njihovih obitelji i bliskih prijatelja, honorarnim angažmanima…”, nabrojio nam je Mihaljević. 

A onda je odlučio ići do kraja. “Iznijet ću vam osobni primjer, evo prvi put javno o njemu govorim. Prije 15-ak godina od ljudi bliskih Podravkinu menadžmentu i HDZ-u dobio sam nemoralnu ponudu: da odradim za njih posve legalne autorske poslove vrijedne čak milijun kuna! Nudili su poslovni odnos, ne tražeći zauzvrat ništa drugo. Ali, meni je bilo posve jasno da me žele uvući u priču i  masno plaćati, kako bi me držali u šaci da više nikad ne bih mogao pisati o njihovim nepodopštinama. Naprasno sam se digao od stola i napustio kafić. I svaki put kad mi zaškripi dok plaćam rate kredita i režije, a to je u zadnje vrijeme jako često, sjetim se te milijunske ponude”, kaže Mihaljević. 

Nažalost, iz Podravke niti nakon nekoliko podsjećanja nismo uspjeli dobili odgovor na pitanja poslana još krajem svibnja – kolika je ukupna vrijednost ugovora s pojedinim medijima; kolika je vrijednost objavljenih oglasa; tko i po kojim kriterijima odlučuje o raspodjeli tih oglasa; koristi li se taj oglašivački potencijal kako bi utjecao na način pisanja nekog medija; zašto se preskaču popularni mediji poput Danice i Glasa Podravine a daje se novac nekima koji su slabo čitani; napokon, zatražili smo komentar i Mihaljevićeve tvrdnje da ga je Podravka pokušala korumpirati s milijun kuna. Zasad nismo dobili niti jedan odgovor. 

Na višestruko ponovljeni upit nije nam htio odgovorio niti HDZ-ov župan koprivničko-križevački Darko Koren, kojeg smo također još krajem svibnja pitali s kojim sve medijima KKŽ daje financijsku potporu, zašto je raskinuta suradnja u s Glasom Podravine, te pritišće li župan one medije kojima županija pomaže. 

‘Ne zanima me istina, zanima me zarada!’

A izgleda da Koren itekako pritišće. Početkom svibnja, novinarka Silvia Novosel na portalu Križevci.info je pod naslovom Ne zanima me istina, zanima me profit! objavila tekst u kojem prepričava svoja iskustva s lokalne radijske postaje na kojoj je ranije radila, te o miješanju župana u uređivačku politiku. U nastavku je pasus iz tog teksta.   

“Čuj, zvao me župan zbog pitanja koje si poslala. Ljut je, nemoj ništ’ pisati jer budem ostao bez ugovora sa Županijom”, tim riječima mi se obratio urednik na lokalnom radiju na kojem sam kratko radila i zaustavio obradu priče koju sam mu ranije najavila, a on je odobrio. Odgovor na službeno poslan upit nikad nije stigao, jer stvar se smatrala riješenom nakon županovog poziva.

“Dobar ti je onaj tekst o sastanku oko vode“, rekao mi je taj isti urednik nekoliko tjedana kasnije, no već idući dan pozvao me na razgovor jer je ‘imao razgovor’ s visokopozicioniranim osobama spomenutim u tekstu koje se, kaže on, neće oglašavati na radiju ako ne prestanem pisati, a dolaze izbori i bit će oglasa. “Osim toga, već će sutra početi pisati po facebooku protiv tebe“, rekao je. Nije pomoglo ni objašnjenje da je napisano ono što je rečeno na sastanku, da o tome postoji audio i video snimka pa neka pošalju demanti ako nešto u tekstu ne odgovara istini. Odgovor koji sam dobila glasio je: Ne zanima me istina, zanima me zarada! Demanti, naravno, nitko nije poslao”.

Silvia nam je ispričala kako je nakon prvog takvog razgovora pokušala uredniku objasniti što je uloga medija, “da medijski ugovori ne smiju zabraniti postavljanje pitanja, no neuspješno. Osim toga, urednik je od mene tražio da prestanem pisati jer je to od njega tražio tadašnji saborski zastupnik Branko Hrg, nekadašnji gradonačelnik Križevaca”, kaže Silvia Novosel. Za komentar smo zamolili spomenutog Hrga, koji je sada na poziciji državnog tajnika u MORH-u. “Poštujući slobodu medija državni tajnik u Ministarstvu obrane Branko Hrg, dok je obnašao dužnost gradonačelnika i saborskog zastupnika, nikada nije vršio nikakve pritiske na medije”, odgovoreno nam je iz Ministarstva obrane.

Silviji Novosel, novinarki, urednici i scenaristici s dvadesetogodišnjim iskustvom rada za Večernji list i HRT, to nije bilo prvo iskustvo s pritiscima – radila je u Glasu Podravine kad su u jesen 2019. županija i Podravka raskinule ugovore s tom tjednikom. Glas je tada objavio crnu stranicu s natpisom u stilu – “ovdje bi bio njihov oglas da smo pisali kako žele”. Nije bilo novca za plaće, pa je njih desetak otišlo dalje. 

Pomoć medijima pod uvjetom – “šuti i ne pitaj”

Lokalne vlasti ne smiju osporavati pravo novinara da postavlja pitanja koja se tiču te iste zajednice, a pogotovo trošenja novca iz lokalnih proračuna. Među medijima koji imaju ugovor s Gradom je i naš portal Križevci.info. Međutim, ugovori se često dodjeljuju po netransparentnom modelu uz uvjet ‘šuti i ne pitaj’. Neovisnost, ali i profesionalnost, redovito su žrtvovani u zamjenu za objavu gotovih priopćenja, pa posao novinara i urednika sada mogu raditi i strojari, konobari ili KV ložači koji se, zbog straha od gubitka financijske potpore, ne usuđuju otvarati teme koje bi ‘one gore’ mogle uznemiriti”, navodi Silvia Novosel.

Dodaje kako od svih medija jedino portali Križevci.info i Danica.hr nemaju medijske ugovore sa Županijom, ali zato redovito postavljaju pitanja. Pitala je Službu ureda župana  prema kojim se kriterijima dodjeljuju sredstva pojedinim medijima te jesu li, kada i zašto raskinuli neki medijski ugovorno, ali niti nakon više mjeseci nije dobila odgovor, Zakonu o pravu na pristup informacijama unatoč.

O nekim svojim lošim iskustvima ispričao nam je i Silvijin sadašnji šef Hrvoje Belani, glavni urednik portala Križevci.info. “Portal je pokrenut 2005. kao medijski projekt neprofitne udruge P.O.I.N.T. Imali smo cijelu povijest sukoba s tadašnjim gradonačelnikom Brankom Hrgom, doduše više vezanu uz naše druge projekte i inicijative, nego izravno uz sam portal. Za novinarski rad na portalu i medijsko praćenje rada gradske i županijske uprave nikad nismo tražili niti dobili financiranje sve do 2020. i 2021., otkad imamo ugovor o medijskoj suradnji s Gradom Križevcima”, kaže Belani.

Gradonačelnik Mario Rajn poslao nam je brz i precizan odgovor o medijskoj politici u Križevcima. Grad Križevci ima sklopljen  polugodišnji  ugovor  za  razdoblje  siječanj – lipanj 2021. sa  sljedećim medijima: Prigorski.hr 32.400 kuna, Televizija Križevci 23.400 kuna, tjednik Podravski list 19.800 kuna, Epodravina.hr 15.000 kuna, Križevci.info 18.000 kuna, Radio Koprivnica 12.000 kuna, te Glas Podravine i Prigorja 5.400 kuna. Godišnji ugovor sklopljen je s portalom Gradonačelnik.hr u iznosu od 30.000 kuna. Grad Križevci je ove godine imao samo jedan oglas i to na portalu Jutarnji.hr. U posljednje tri godine suradnju smo prekinuli s Varaždinskom televizijom s obzirom da na području Križevaca nije imala značajniju gledanost i s Radio Križevcima s obzirom da nisu pristali na ponuđeni iznos medijskog ugovora koji je bio jednak kao i godinu prije”, rekao nam je Rajn, koji tvrdi kako “nema  spoznaja  o vršenju pritiska na medije od strane župana Korena”.

Glavni komentator portala vodi marketing 

U srpnju 2020. zaratili su koprivnička Danica.hr i križevački portal Prigorski.hr, a njihovo je obračun donekle rasvijetlio i način financiranja pojedinih lokalnih medija, s ozbiljnim naznakama korupcije. Prvo je Robert Mihaljević na portalu Danica.hr objavio tekst pod naslovom Otkrili smo nezgodan skandal u koji su upali novinar i načelnik općine, navodeći da je Miroslav Mirković, urednik na križevačkom portalu Prigorski.hr, preko svoje tvrtke Produkcija i ideja “u više navrata dobivao novac za uslugu medijskog praćenja, te “usluge marketinga, promidžbe i organizacije Gastro festivala” od općine Koprivnički Ivanec, odnosno njenog načelnika Marija Švegovića, “a istodobno je na portalu intenzivno pisao o općini, načelniku i njegovoj stranci. Da cijela stvar bude poraznija, načelnik je njegovu tvrtku i osobno angažirao za političku promociju i PR uoči nedavnih parlamentarnih izbora”. Prozvani Mirković i Švegović nisu demantirali događaj, no u njemu, kako su tada rekli za medije, ne vide ništa sporno. 

U tekstu Mihaljević nadalje problematizira i način Mirkovićeva pisanja niza tekstova o Regionalnom centru za gospodarenje otpadom Piškornica, planiranog upravo u Koprivničkom Ivancu, navodeći da ne samo što pritom zastupa stavove načelnika Švegovića, već i “Mirković iznosi šokantnu tezu u kojoj tvrdi kako je afera s milijunskim bonusom bivšeg direktora Piškornice Mladena Jozinovića zapravo – politički obračun… Smjela teza, ako se zna da je protiv Jozinovića pravomoćno podignuta optužnica za nezakonitu isplatu 1,5 milijuna kuna bonusa”.

Nakon nekoliko dana Mihaljević objavljuje i komentar pod naslovom ‘Što povezuje Peru Pripuza, Bandića, Jozinovića i portal Prigorski’, gdje navodi kako komentator tog portala Miroslav Mirković istodobno ima titulu voditelja marketinga i uredništva. “Jer granica nema. Prigorski ih je uspio izbrisati. Koga, zaboga, briga što piše u Zakonu o medijima i Kodeksu časti HND-a. Marketing i mediji, pa to vam je zapravo sve isto. Onaj tko pošteno plati moći će za taj novac dobiti poštenu naklonost redakcije. I to je za kauboje i revolveraše iz Prigorskog jedini poslovni credo”, napisao je tada Mihaljević.  

“Pero se čudi”

U nastavku navodi da su “ključ razumijevanja te kampanje  Jozinović i njegov mentor, hrvatski kralj smeća Pero Pripuz. Piškornica, naime, ne odgovara Pripuzovim poslovnim interesima, jer ako se izgradi onda njegov uređaj za mehaničko-biološku obradu otpada u Varaždinu postaje nepotreban”. Dalje navodi i da Prigorski.hr “intenzivno prati rad zagrebačkoga gradonačelnika i Pripuzova kompanjona Milana Bandića”, te da je “na europarlamentarnim izborima Bandićeva stranka za promidžbu angažirala upravo Mirkovićevo poduzeće Produkcija i ideja“. 

Na kraju Mihaljević u komentaru evocira i događaj dok je radio kao urednik u Podravskom listu, kad je Željko Lacković (Bandićeva zamjena u Saboru) nazvao redakciju nakon što su objavili tekst o Piškornici “koji nije dobro sjeo tadašnjem direktoru Mladenu Jozinoviću i njegovu mentoru Pripuz” i kratko poručio – “Pero se čudi“. 

Istog dana i Mirković uzvraća pa na stranicama Prigorskog piše da je “jedina mutna stvar novinarska karijera Roberta Mihaljevića, za kojeg se u kuloarima priča kako se radi o provjerenom SDP-ovom novinaru, koji je za potrebe PR-a koprivničkom gradonačelniku Mišelu Jakšiću pokrenuo portal Danica za koji neki smatraju da je Jakšićeva marketinška ispostava financirana od strane osoba bliskih SDP-u. Napisano je tada da je Mihaljević “dvorski tekstopisac”, a objavili su i izmišljenu vijest da je “samo od Komunalca u deset mjeseci uprihodovao 180.000 kuna”, iako od te tvrtke nije dobio ni kune.

To je Mihaljeviću bilo previše, pa je zbog klevete autora i portal tužio Novinarskom vijeću časti HND-a gdje navodi da ga “Miroslav Mirković uporno optužuje da je svojim pisanjem smijenio direktora Piškornice Mladena Jozinovića, protiv kojeg je u međuvremenu podignuta optužnica. Optužuje me da sam to odradio u sprezi s političkim krugovima, novom upravom Piškornice te da sam pritom obilato financiran za taj svoj posao. Ne navodi niti jedan argument ni dokaz za svoje tvrdnje, niti mu je ikad palo na pamet da me kontaktira i pita što ja o tome imam za reći”, naveo je Mihaljević u prijavi, a Novinarsko vijeće časti jednoglasno mu je dalo za pravo zaključivši kako je Mirković povrijedio univerzalna novinarska etička načela. 

Mihaljević je paralelno podnio i sudske tužbe – parničnu za naknadu štete i kaznenu za klevetu, nakon kojih je došlo do izvansudske nagodbe.