ISPUNITE ANKETU! Kad su započela prva radijska emitiranja financirala su se od pretplata jer oglašavanje tada nije niti postojalo.

Model pretplate prelio se potom i na televizije, a tek pojavom komercijalnih radija i televizija financiranje istih bilo je isključivo putem oglašavanja, no javni RTV servisi zadržali su model pretplate do danas.

Potom su osmišljeni modeli preplata i za komercijalne televizije, posebno one specijalizirane poput sportskih, informativnih, dokumentarnih i filmskih.

Dnevni tisak već stoljećima ima modele pretplata, no drugi je problem što je sve manje onih koji žele biti pretplatnici na tiskana izdanja.

Pojavom web portala, koji su u startu većinom nastali kao produžena ruka tiskovnih izdanja, počela je era besplatnih digitalnih novina dostupnih svima putem pametnih telefona. Web portali financiraju se putem oglašavanja no i ta je era pri kraju pa se sve više digitalnih medija vraća početnim korijenima financiranja i odlučuje se na razne modele pretplata.

  • Što mislite o tome?
  • Podržavate li digitalne pretplate na web portale?
  • Hoće li financijska neovisnost od oglašivačkih budžeta doprinjeti većoj neovisnosti medija?
  • Jeste li već pretplatnik na neki od web portala?

Pretplatnici Media daily mogu i komentirati anketu, a svi glasovati za jedan od ponuđenih odgovora!

Podržavate li digitalnu pretplatu na medije?

2 KOMETARI

  1. Ako želiš nešto naplatiti onda to mora imati i neku vrijednost, a tekstovi o životu raznih selebritija i wannabe zvjezdica siguro nije nešto zbog čega će itko kupiti novine a bogme niti se pretplatiti na online izdanje. Pandemija pa zatim i zatvaranje ugostiteljskih objekata otkrili su jednu tužnu činjenicu, da se tiskani mediji prodaju gotovo isključivo pretplatnicima koji kupuju novine za svoje goste. Gost će radije popiti kavu više nego kupiti novine. Niti političke teme naših novina nisu nešto čime se mogu pohvaliti, mogu razumjeti da vlasnik novina ima neke političke afinitete, ali ako se to svodi na beskrajno vrijeđanje političkih suparnika onda je to u rangu tekstova o ranije navedenim selebritijima. Jučer je u još jednoj raspravi Ladišića s ministricom kulture na nekoj Jutarnji tv platformi, u kojoj se svaki tren očekivalo da Ladišić ili zaplače ili dobije infarkt, na kraju razgovora novinar moderator Boris Vlašić zavapio ministrici pitanjem kada će država financijski pomoći novinskim izdavačima koji su na koljenima… očito previše nade ne polažu niti u uvođenje pretplate na digitalna izdanja. Iskreno a tko bi platio 65 kuna mjesečno za novine koje vrve tekstovima o tome kako je Maja Šuput sretna a Mandarina pak nesretna? Ili za kolumne Ante Tomića koje su se svele na tjedno pljuvanje po onima koji se ne uklapaju u Tomićev svijet idealnog ateista koji latentno pati zbog svog seoskog podrijetla? Večernjak se čak usudio usporediti s NYT novinama i kako isti ima 4 milijuna pretplatnika… da ali u državi koja ima 300 miljuna stanovnika te samo u New Yorku prodaju milijun tiskanih izdanja dnevno, a pretplata za digitlano izdanje iznosi tek 0,5 eura tjedno dok Večernjak za svoje e-izdanje traži mjesečno 52,50 kn. I kako na kraju vjerovati novinama čija egzistencija ovisi o državnoj milosti…?