Pričekao sam neko vrijeme da vidim tko će stati u obranu našeg kolege Veseljka Koprivice kojem je glavni urednik nominalno nezavisnog “Monitora” bez obrazloženja odbio objaviti intervju. Pogotovo sam čekao hoće li se oglasiti netko od dežurnih branitelja novinarskih prava, prozboriti koju o postupku prema čovjeku koji je godinama bio na udaru raznih moćnika kojima se, eto, u nekom trenutku nije sviđalo o čemu piše i kako piše. Bila je to prilika da se na konkretnom primjeru progovori o novinarskim slobodama, ali i o pravoj a ne hinjenoj nezavisnosti medija, naravno ne  samo u Crnoj Gori. No, ništa od toga.

Kako god okrenuli, došao sam do zaključka da je Veseljko, crnogorski novinar koji je najviše vremena proveo na sudu suočen s hrpom uglavnom besmislenih optužbi, izdan od kolega jer je umirovljenik i – sam. Iza njega nitko ne stoji, nije pripadnik niti jednog klana, niti se na njegovom slučaju mogu graditi društveni položaji te pozicionirati u aktualnim crnogorskim političkim i javnim zbivanjima. Jednostavno, kako je Koprivica unutar crnogorskog novinarstva izgradio poziciju novinara jednako distanciranog od vlasti i opozicije (kritički nastrojen je bio i protiv mitropolita Amfilohija Radovića i njegovih apologeta kao i protiv Đukanovićeve vlasti), onog koji traga za odgovorima izborom sugovornika bez zadnje namjere spiniranja, nikome sa “suprotstavljenih strana” očito nije zanimljiv. Kao ni onima koji su tobože nepristrani.

A u te nepristrane trebali bi osim profesionalnih promotora slobode medija spadati i samoproklamirani nezavisni mediji poput “Monitora” u kojem je Koprivica godinama objavljivao, dičeći se da surađuje s takvim “bastionom” medijske nezavisnosti, a koji mu je sada stavio rampu.

Više uopće nije važno tragati za eventualnim razlogom zašto Koprivičin intervju sa sarajevskim sociologom Dušanom Šehovcem nije objavljen. Novinarski, profesionalni razlog sigurno to nije. A to znači da “Monitor”, kakva god mu je vlasnička struktura i kako god formalno bio distanciran od države odnosno javne sfere, nije stvarno nezavisni medij. Lažno se predstavlja, jer je preko glavnog urednika Esada Kočana odbijajući obrazložiti razloge odbijanja objave intervjua poslao poruku, i Koprivici i svima ostalima, da postoje “nepodobni tekstovi” koji iz nekog zavisnog razloga neće biti objavljeni.

U eri borbe za preživljavanje na malim exs-jugoslavenskim medijskim tržištima nije lako odoljeti financijskim izazovima koji mogu spasiti medij ali i dovesti u pitanje njegovu medijsku poziciju. Posebno je to sklizak prostor za privatne medije koji se tituliraju kao nezavisni. No, u mnogim slučajevima ispostavlja se da su vlasnički nezavisni samo u odnosu na državu (pojam nezavisni medij je i nastao razlikovni pojam u odnosu na one medije kojima je osnivač država ili imaju javni status), a da u svemu ostalome da bi opstali ovise o nekome ili nečemu (vlasniku, marketingu, drugim prihodima…) koji često imaju od javnosti skrivene agende.

Valja jednom za svagda raspršiti maglu nakupljenu oko pojma nezavisnosti medija. “Monitor” je u slučaju Koprivica dokazao da nije nezavisan, kao što to godinama svjedoče tobože nezavisni srpski tabloidi i privatne televizije s nacionalnom koncesijom koje bez razmišljanja pristaju uz vlast. Ni najčitaniji hrvatski portal “Index”, koji je razotkrio mnoge afere i u brojnim kritički intoniranim tekstovima ne štedi niti jednu vlast, nije imun na kompromitiranje vlastite “nezavisne pozicije”. Njegov mastermind Matija Babić neki dan je objavio dobar komentar u kojem je, s pravom, kritizirao podršku koju je hrvatski predsjednik Zoran Milanović, uz ostalo, dobio od građana za pljuvanje po novinarima. Babić je u tekstu naveo cijeli niz notornih svjetskih državnika koji se poput Milanovića obrušavaju na novinare, ali je jednog, upravo najpoznatijeg po diskvalifikaciji njemu nepoćudnih medija zaboravio – Donalda Trumpa. Slučajno? Nezavisno?