Na današnji dan prije 18 godina tvrtka Odašiljači i veze (OIV) izdvojila se iz sastava HRT-a i postala samostalna tvrtka. Bila je to devet godina duga borba koja je započela s prijedlogom Kluba zastupnika, tada vodeće oporbene grupacije Hrvatske socijalno-liberalne stranke (HSLS), o izdvajanju radne jedinice Odašiljači i veze iz sustava HRT-a i njezino pretvaranje u javno poduzeće koje bi onda pružalo usluge vlasnicima radijskih i televizijskih postaja na komercijalnoj osnovi.

U to vrijeme, 1993. i 1994. godine, to je vladajućoj garnituri HDZ-a, čiji je “glasnogovornik” bio tadašnji ministar Ivica Mudrinić, da ne govorimo o upravi HRT-a, zvučalo jednako heretički kao da je netko predložio da HRT ponovno postane RTV Zagreb.  Osim toga, do 1995. godine i akcije “Oluja” bili su okupirani odašiljači Belje, Lička Plješivica, Promina i Ćelevac, a Tovarnik sasvim uništen, i u vladajućoj stranci nitko nije ni razmišljao o nekom budućem ustroju Odašiljača i veza izvan sustava HRT-a.

Slično se ponovilo u drugoj polovici 1990-ih kada se počela spominjati i “privatizacija HTV-a 3.” Otpori su dolazili i iz vlasti i iz samog HRT-a. Zapravo, kamen se ponovno počeo kotrljati Forum 21 na samom početku svog djelovanja u jesen 1997. godine. Forumovci su u svojim zahtjevima praktički ponovili prijedlog liberala te izričito zatražili izdvajanje Odašiljača i veza iz sastava HRT-a jer je “radi ravnomjernog razvoja javnih i privatnih elektroničkih medija nužno razdvojiti proizvodnju i distribuciju programa.” Predložili su da se to novo poduzeće utemelji kao posebno javno (ili djelomično privatizirano) poduzeće za prijenos signala.

Do promjene vlasti 2000. godine, kada na vlast dolazi koalicija s SDP-om na čelu, ništa se bitnije nije dogodilo, iako je bilo povremenih skromnih podsjećanja na to pitanje.

I onda je počelo ono što se dugo najavljivalo. Početkom lipnja 2000. godine definirana je prva verzija Zakona o HRT-u, u kojem se predviđaju dva TV i dva radijska programa, HRT kao javna ustanova i odvajanje Odašiljača i veza kao zasebne tvrtke. Zakon o HRT-u donesen je 8. veljače 2001.

Nije, međutim, sve išlo predviđenom brzinom. Oni koji su se ponadali da će sve biti riješeno vrlo brzo nakon izglasavanja Zakona, prevarili su se. Tek godinu dana kasnije, 19. ožujka 2002. godine, Odbor za zakonodavstvo Sabora podržao je prijedlog odluke o diobi imovine, novca i zaposlenih između HRT-a i buduće tvrtke Odašiljači i veze. Bilo je predloženo da od 892 milijuna kuna HRT-u pripadne 681 milijun, a OIV-u oko 211 milijuna. Od 3465 zaposlenih na HRT-u njih je 345 trebalo otići u novu tvrtku.

Vrlo brzo nakon toga, problem je ipak riješen. Odašiljači i veze postali su samostalna tvrtka 16. travnja 2002. godine, a “Vjesnik” od 14. lipnja 2002. godine bilježi da su tadašnji predsjednik uprave Odašiljača i veza d.o.o. Alojz Tušek, članovi Uprave, predstavnici ministarstva pomorstva, prometa i veza te znanosti i tehnologije kao i stručnjaci s FER-a, dan ranije na televizijskom tornju na Sljemenu pustili u pogon prvi digitalni odašiljač za emitiranje zemaljskih televizijskih programa. Uz drugi odašiljač na zgradi HTV-a na Prisavlju bio je to početak digitalne televizije u Hrvatskoj.

Ovo je dio teksta iz knjige 25. godina privatnih elektroničkih medija u Hrvatskoj u izdanju Media daily koju možete naručiti ovdje: