Televizijski i streaming kanali bilježe rekordne gledanosti, slično kao što se danonoćno skrolaju informativni portali. Slušaju se i vijesti na radiju, kao što se gutaju novine tamo gdje su dostupne. O usijanju društvenih mreža da i ne govorimo.

Pandemija koronavirusa koja je veliki dio čovječanstva prikovala u njihove domove dovela je do nikad većeg dosega različitih vrsta medija. Što zbog potrebe da znaju što se događa, što zbog kraćenja vremena  u osami izolacije, što zbog obrazovnih i poslovnih potreba, građani danas u doslovnom smislu riječi pomamno konzumiraju (consumere – upotrebljavati) medije koji nikada nisu bili bliži svojoj  izvornoj definiciji nastaloj u vrijeme pojave masovnih medija, a u kojoj stoji da su njihova svrha i smisao informiranje, zabavljanje i educiranje. Vlade i krizni stožeri diljem svijeta mogu im biti zahvalni za ono što rade. Prikovali su ljude uz svoje sadržaje, a istovremeno spriječili širenje lažnih vijesti i dezinformacija djelujući tako na prvoj crti borbe protiv širenja zaraze.

PRVE SU NA REDU NOVINE

Međutim, ono što je danas trijumf medija sutra može biti opisivano kao njihov labuđi pjev. Iza svih ovih naraslih brojki gledanosti, slušanosti i čitanosti te povratka povjerenja u etablirane medije dugoročno se naime krije veliki problem – već otpočela ekonomska recesija uzrokovana pandemijom koronavirusa. I kako se čini, a uvijek je tako, najviše i najžešće će ovaj problem osjetiti mediji u malim zemljama i na malim tržištima.

Prema onome što smo saznali, a što je i očekivano s obzirom na dugogodišnju krizu ovog sektora, prve su na udaru novine. Iako novinske kuće u Hrvatskoj kriju te podatke kao zmija noge, od sredine ožujka, kada je savjetom ili prijetnjom kaznama ograničeno kretanje građana prepolovila se prodaja novina. Potraje li karantena duže vremena, lako je pretpostaviti da novinama prijeti katastrofa. Ne samo zato što su teže dostupne pa čitatelji ne mogu do njih, nego i stoga što će se pravi razmjeri ekonomske krize u koju cijeli svijet pa i Hrvatska tone vidjeti za nekoliko mjeseci, s mogućim predviđenim padom BDP od 30 posto i smanjenim prihodima građana. Pitanje je dakle hoće li za par mjeseci oni koji su izdvajali za novine 10 kuna dnevno to moći činiti i dalje ili će se jednostavno prebaciti na jeftinije izvore informiranja.

Na novonastalu situaciju izgleda da je prvi reagirao Novi list. Tamo su članovi sindikata odgovarajući na anketu uprave umjesto otpuštanja zaposlenih izabrali smanjenje plaće u prosjeku za dvadesetak posto, i to već za ožujak. Nema sumnje da će tim putem morati ići i ostale novinske kuće, pri čemu već sada svi znaju da oporavak novina neće ići bez pomoći države. No hoće li u konačnici i to biti dovoljno, čak i ako država odluči pomoći? Hoće li nakon tsunamija interneta, portala i društvenih mreža novinama u tržišno malim zemljama konačni smrtni udarac zadati koronavirus?

KRIZA ĆE POJESTI I ELEKTRONIČKE MEDIJE

Elektronički mediji se možda u ovom trenutku zavaravaju da ih kriza neće poljuljati. Ali ekonomska recesija utjecat će i na njihove prihode. Najveći među njima, posebno streaming platforme i društvene mreže, najlakše će podnijeti krizu, ali je iluzorno očekivati da neće biti okrznuti. Prihodi od oglašavanja u vrijeme recesije će sigurno biti manji, a kada je riječ o streaming platformama, produži li se kriza prijeti i nedostatak novih sadržaja jer u ovom trenutku je sva produkcija stala.

Sličnih problema s oglašavanjem, kada se potroši ono što je već plaćeno a s koronavirusom kriza potraje još nekoliko mjeseci, imat će i klasični elektronički mediji, televizija i radio, pa i internetski portali. Možda će, što se stabilnosti financija tiče, u nešto boljem položaju biti javni radiotelevizijski servisi, pogotovo oni koji pretplatu ubiru direktno od gledatelja i slušatelja, no teško je vjerovati da će sve ostati isto kao i do sada. Prihodi će zbog opće ekonomske situacije svakako pasti, a onda slijede i takozvane racionalizacije u poslovanju.

Posebno su pak, kada je Hrvatska i zemlje slične veličine u pitanju, ugroženi lokalni elektronički mediji. Već godinama ovi mediji u Hrvatskoj ne mogu živjeti samo od oglašavanja, čiji će se udjel u strukturi prihoda s ovom krizom sigurno dodatno smanjiti, pa su im za opstanak ključni ugovori s jednicama lokalne samouprave i županijama, te sredstva Fonda za pluralizam medija. Međutim, kako će se i njihova raspoloživa sredstva za nekoliko mjeseci smanjiti, s procjenom dugoročnog i tegobnog oporavka, izvjesno je da će u lokalnim proračunima doći do rezanja stavki medijskog praćanja njihova djelovanja te posljedično do velike krize lokalnih i regionalnih televizijskih i radio postaja.

DRŽAVA BI TREBALA PAMTITI ZASLUŽNE

Kako god okrenuli, nalazimo se pred velikom ekonomskom krizom koja će ugroziti i opstojnost medija diljem svijeta. Već sada se pokušava mnoge od njih raznim kratkoročnim mjerama održati na nogama, nižu se zahtjevi prema državnim tijelima da priskoče u pomoć, ali dugoročno bit će nemoguće spasiti sve kojima će to biti potrebno. Možda bi se države, kada za to dođe vrijeme, trebale sjetiti uloge koju su profesionalni mediji odigrali u vrijeme pandemije i pohvala izrečenih na njihov račun, pa to uzeti kao kriterij za pomoć?

U svakom slučaju, najlakše će preživjeti najjači i najdomišljatiji, a cijeli niz medija svih vrsta, uz smanjenje broja zaposlenih i sve druge moguće restrikcije, godinama će vidati rane. Neki će naprosto bez državne pomoći bankrotirati ili se nečujno ugasiti.

Teško je sagledati sve moguće konzekvence ove krize na medijsku industriju. Naravno da je i u najcrnjem scenariju moguće predvidjeti da će se stanje kad-tad normalizirati. Pri čemu nitko ne zna što će značiti ta normalizacija. Neki će mediji svakako preživjeti, neki se ugasiti, a treći će se pojaviti kao nova poduzetnička inicijativa. Medijska industrija neće nestati. Samo što se još ne može nazrijeti krajolik u kojem će obitavati. S jednom iznimkom. Profiti će svakako biti manji kao i broj zaposlenih, a cijena rada niža. Pogotovo u onom dijelu industrije koja uz sebe veže i novinarstvo, najskuplju medijsku stavku. U to možemo biti sigurni.

Koronavirus je okončao zlatno doba klasičnog novinarstva. U isto vrijeme kada je pokazao svu snagu, moć i raskoš medija.