Na današnji dan 1996. godine održan je najveći masovni skup u Hrvatskoj nakon osamostaljenja na kojem je u obranu Radija 101, prema procjenama, došlo između 100 i 120 tisuća ljudi. (dio iz knjige 25. godina privatnih elektroničkih medija u Hrvatskoj)

Skupu je prethodio događaj koji se dogodio 20.studenoga, dan kada je Vijeće za telekomunikacije donijelo odluku o radijskim koncesijama prema natječaju iz srpnja. Više se nitko ne sjeća kojih je još 13 radijskih postaja tog dana dobilo koncesiju, ali su svi upamtili tko je nije dobio – Radio 101. S 5 glasova za, jednim protiv i 3 suzdržana, Vijeće je dodijelilo zagrebačku koncesiju Radio Globusu 101 u vlasništvu Europapress holdinga. Prije toga, protiv dodjele koncesije Radiju 101 glasovali su Ivan Bedeničić i Branko Močibob, ministar bez portfelja i predsjednik Vijeća, za su glasovali Stjepan Radić i Nina Vaić (pismeno), a suzdržani su bili Vesna Škare Ožbolt, Ivić Pašalić, pater Mirko Mataušić, Marko Sapunar i Dominik Filipović.

Na press konferenciji na kojoj je objavljeno tko je dobio zagrebačku gradsku koncesiju govorili su i neki članovi Vijeća. Dominik Filipović kazao je “da su bile tri odlične ponude. Zadovoljavaju sve odredbe Zakona o telekomunikacijama, a iznimku predstavlja jedino Radio 101 koji nije ispunio odredbu oko vlasničkih odnosa što, ipak, ne predstavlja problem za dodjelu koncesije.”

Sjednica Vijeća za Telekomunikacije, 20.11.1996.- screenshot film Dan Nezavisnosti

Ivić Pašalić je ustvrdio da su svi članovi Vijeća, a posebice on, bili izloženi neviđenom medijskom pritisku domaće i međunarodne javnosti. “Zagrebački krugoval najbolja je postaja, počevši od imena pa do programa, dok druge dvije postaje imaju zamjetnu dozu ispolitiziranosti”, izjavio je Pašalić. Marka Sapunara “šokirala je ponuda Radija 101 jer je očekivao suvremenu koncepciju. Ono što nude nije ono što Zagrebu treba, emisije su stare, ideje potrošene, a on je osobno razočaran.” Ivanu Bedenečiću, pak, “smeta što Radio 101 ne čuva čistoću hrvatskog jezika i nacionalni ponos, ilustrirajući to stranim nazivima njihovih emisija.” Na kraju obraćanja novinarima Filipović je dodao da će Radio 101 emitirati program samo do 30.11.1996.

Tek što je Zinka Bardić u programu uživo javila vijest koja je sledila sve zaposlenike i slušatelje Radija 101, krenula je podrška radiju od znanih i neznanih. Eter je gorio od nezadovoljstva.

Kako piše Novi list, glavna urednica Zrinka Vrabec Mojzeš izjavila je da je “pobijedila desna struja HDZ-a na čelu s Ivićem Pašalićem”, dok je tadašnji predsjednik Hrvatskih nezavisnih demokrata Stjepan Mesić u svom stilu rekao da “ono što se danas događa podsjeća na vrijeme nestanka Weimarske republike. Hindenburg je bolestan, a Hitler je pred vratima, Mislim da je lako prepoznati Hitlera u nas, baš kao i Hindenburga. Zaustavimo Hitlera!” Bila je to aluzija na predsjednika Tuđmana koji se uskoro trebao vratiti s liječenja u SAD-u te na Ivića Pašalića.

Damir Kramarić, odvjetnik Stojedinice objasnio je daljnje korake ovog radija. “Čim odluka postane službenom, pokrenut ćemo spor pred Upravnim sudom, kao i pred saborskim tijelom koje je nadležno za kontrolu rada Vijeća za telekomunikacije. U stalnom smo kontaktu s Vijećem Europe i ostalim demokratskim međunarodnim institucijama, a  u slučaju isključenja odašiljača Stojedinice, uprava radija mogla bi razmisliti i o traženju frekvencije u jednoj od susjednih zemalja. Ne odustajemo od naše frekvencije”, kazao je Kramarić.

BBB zovu na Cvjetni trg

U prvoj izjavi nakon saznanja da je dobio koncesiju Nino Pavić je bio odrešit: “Javili smo se na natječaj, takmičili se i dobili frekvenciju. Sloboda medija neće biti ugrožena ni na Globusovom radiju čiji će program biti bolji od programa Stojedinice. Čuli smo da Radio 101 sada od toga radi nekakvu kampanju. Bojim se da se Radio 101 u ovom slučaju ne bori za slobodu medija već za slobodu vlasništva. Ovo znači ulazak Radija 101 u porodicu Europapress holdinga. Svim ljudima sa Stojedinice nudimo da i dalje ostanu raditi svoj program.” Nekoliko sati kasnije, kada je vidio reakciju ljudi, Pavić je odlučio vratiti koncesiju. Došao je u 18 sati na Radio 101 da to osobno objavi.

U eter Radija 101 javio se i Zlatko Canjuga, predsjednik Gradskog odbora HDZ-a. Rekao je da je mišljenje GO HDZ-a bilo da nema zapreke da Stojedinica dobije koncesiju i da će pokušati  pomoći, iako su drugi tvrdili da je ustvari GO HDZ-a sve i zakuhao. Oglasio se i američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith i izjavio da “uništavanje demokratskog medija zabrinjava SAD.”

Spontano, ali i na poziv Bad Blue Boysa, građani su se počeli okupljati na Cvjetnom trgu koji je već oko 18 sati bio pun. Zabilježene su i parole “Ja sam Radio 101, zgasite me”, “Dražen, Dinamo i 101 su vječni”, “Zagrepčani, ako ne spasite Radio 101, vi ste na redu”, “Ja sam Radio 101, pucajte u mene”. Nezadovoljstvo odlukom Vijeća za telekomunikacije bilo je vidljivo u svakoj rečenici okupljenih.

U međuvremenu nije bilo mira ni u eteru. Javljali su se znani i neznani, glumci, poštari, hepovci, zaštitari, vojnici, radnici svih struka, javne ličnosti, pjevači, političari, gospodarstvenici, sindikalisti. Josip Bratulić, predsjednik Matice Hrvatske, zavapio je: “Ne gasite svjetlo koje je svjetlilo u tami jednoumlja”, slušatelj Davor Lang ustvrdio je “Radio 101 ih je postavil, Radio 101 bu ih skinul”, dok je glas iz Zapruđa uputio poruku najprozvanijem političaru: “Neka gospodin Pašalić dodijeli koncesiju Radio Posušju”. Netko od novinara došao je i do Marka Sapunara zamolivši ga za komentar onoga što se događa u Zagrebu, na što je Sapunar lakonski rekao da bi “i danas glasovao isto.”

Ono što se događalo na Cvjetnom trgu bila je međutim tek uvertira za skup na Trgu bana Jelačića dan kasnije, 21. studenoga 1996. godine, najveći masovni skup u Hrvatskoj nakon osamostaljenja na kojem je u obranu “dobrog duha Zagreba”, prema procjenama, stalo između 100 i 120 tisuća ljudi.

Mnoštvo na Jelačić placu

Sve je počelo inicijativom predsjednika Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava (HHO) Ivana Zvonimira Čička.  Kako je poslije rekonstruirano u Nacionalu i Novom listu, Čičak se na dan odluke o uskraćenju koncesije Radiju 101 vraćao iz Minska gdje je bio na skupu protiv bjeloruskog predsjednika Lukašenka. Oko slovensko-hrvatske granice čuo je program Stojedinice i nazvao direktora HHO-a Vjeku Magaša koji je nakon toga kontaktirao radio. Čičak se potom izravno javio u program i izrazio potporu, a nakon toga mu je sinula ideja. Nazvao je osam članova Odbora i pitao ih da li se slažu da HHO organizira manifestaciju podrške Stojedinici. Kad su se oni složili, ponovno je nazvao 101 i u programu najavio kako će “sutra u 20 navečer HHO organizirati skup na Jelačić placu”. Čičak i Vrbanac su se dogovorili da na skupu neće biti riječi o politici, “jer su se zaposleni na Stojedinici bojali da ih politika ne zloupotrebi.”

Sutradan je zamjenik predsjednika HHO-a Žarko Puhovski, u Odboru zadužen za kontakte s policijom i ključna osoba u organizaciji skupa, otišao prijaviti skup. Puhovski je odbio predloženo premještanje skupa na neko drugo mjesto i inzistirao na Trgu bana Jelačića. Kako je to nešto kasnije objasnio Čičak, “skup na Jelačić placu nije bio ni dopušten ni zabranjen. Naš zahtjev za njegovo održavanje MUP je odbio pozivajući se na pravilo koje nalaže najavu takvih događaja 48 sati ranije te odluku Gradske skupštine o neodržavanju skupova na tom mjestu. Ali nije ga zabranio. Očekujemo novčanu kaznu zbog toga što je ipak održan, ali nećemo je platiti.” Nekoliko godina kasnije, tadašnji ministar unutarnjih poslova Ivan Jarnjak priznao je da je preuzeo potpunu odgovornost za održavanje skupa te da nije htio poslušati one koji su ga nagovarali da skup spriječi i silom.

Točno u 20 sati na balkon Društva arhitekata pred okupljeno mnoštvo izašli su čelni ljudi Radija 101 i HHO-a, ali su počeli pristizati i političari. Kako je rekao Čičak, dogovor je bio da se ne priča o politici, ali nikome nije bilo moguće zabraniti da govori pa ni političarima.

Urednik na Radiju 101 Željko Matić poslao je poruku Vijeću: “Draga gospodo, vi nas niste palili, a nećete nas ni gasiti.” Nadahnut je po običaju bio i Ivan Zvonimir Čičak. “Ovo je prosvjed i protiv ukidanja Danasa, protiv napada na Feral, zatvaranja Radio Labina, zatvaranja Radio Delnica, protiv onoga što se dogodilo Slobodnoj Dalmaciji, protiv financijskih pritisaka na Novi list… Protiv smo toga da nam novopečeni kapitalisti poput Pavića i Kutle diktiraju slobodu i demokraciju. Naši prozori demokracije su upravo Radio 101, Feral i Novi list. Vi, koji niste s nama, ugasite svjetla u svojim stanovima i upalite Radio 101 – glas koji se čuje u mraku.”

Svođenje računa

Ni Vlado Gotovac nije zaostajao: “Vratit ćemo medijima slobodu jer bez slobode nema Hrvatske. Cijena slobode nije veća od Hrvatske i Hrvati su je spremni platiti. Neka ova večer bude prvi korak na velikom maršu u novu Hrvatsku.” A Predrag Raos s uzdignutim se rukama obratio vlastima uz poruku “Strepite, strepite…jer se borite protiv slobode i pravde.”

Skup kojeg je osiguravalo oko 1.000 policajaca i s kojeg je ostala upamćena parola “Sapunaru vrati se doma, skuvala sam ti paštašutu”, parafraza iz filma “Kako je počeo rat na mom otoku”, zaključen je zajedničkim nastupom Dina Dvornika i Davora Gopca.