Danas donosimo posljednje poglavlje knjige 25. godina privatnih elektroničkih medija u Hrvatskoj koji izlazi iz tiska 5.11.2019. godine u izdanju portala Media daily. U ovom poglavlju gledamo u budućnost elektroničkih medija u slijedećih 25 i više godina.

Predviđati budućnost totalno je nezahvalna stvar, a predviđanje budućnosti medija, da citiram jednog kolegu novinara, mogu samo budale. Preuzet ću tu odgovornost jer mi se čini da budućnost medija i nije tako neizvjesna. Digitalna revolucija će u narednom razdoblju promijeniti način na koji konzumiramo medije. Bitka za našu pažnju postat će sve agresivnija, a količina podražaja kojima smo izloženi progresivno će rasti. Digitalna ovisnost postat će kroničan problem koji će spadati u probleme koje će morati riješavati javno zdravstvo, poput npr. odvikavanja od pušenja, a nove medijske tehnologije donijet će nove ovisnosti“ istaknula je profesorica sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Marijana Grbeša na prošlogodišnjem skupu Pogled u budućnost medija koji je organizirao Večernji list.

I doista, ako to do sada niste primjetili, mi smo ozbiljno zakoračili u digitalno doba koje će se razvojem novih tehnologija samo još ubrzati. 5G mreža je pred vratima, a ona će brzinu interneta višestruko multiplicirati što će digitalnu revoluciju i razvoj medija samo još više ubrzati.

Htjeli mi to ili ne, brzina kojom smo prihvatili pametne telefone i vrijeme koje na njima svakodnevno provodimo već danas pomalo od nas stvara ovisnike. Ako mislite da to nije tako pogledajte i sami u susjedna vozila kad stanete na semaforu dok čekate zeleno svijetlo. Sve veći broj ljudi to vrijeme koristi da pregleda vijesti ili odgovori na poruke. Dok gledamo tradicionalne medije poput televizije, koliko nas paralelno koristi i svoj mobitel kao drugi ekran na kojem traži nove informacije i pregledava video uradke?

Znanstvenici napominju da se digitalnim ovisnicima mogu smatrati osobe koje dnevno provedu više od 5 sati na svojim pametnim telefonima. Možda bilo dobro da i sami izvršite mjerenje provedenog vremena na smartphonu kako bi se lakše mogli prepoznati. Tu su još i računala te tableti koje također u znatnoj mjeri koristimo. Predviđanja govore da će korištenje istih još rasti i rasti. Možda je doista profesorica Grbeša u pravu kad govori da ćemo uskoro postati zdravstveni problem.

Što su to tradicionalni mediji, a što novi?

Iako vam se možda čini da to nije tako, web portali više nikako ne spadaju u nove medije već u tradicionalne, poput dobro znanog tiska, radija i televizije. Uostalom u Hrvatskoj oni postoje već više od 25 godina, postigli su vjerodostojnost i dostupni su svima. Čak su ih institucije i zakonodavci relativno brzo prepoznali kao medij te kvalificirali i regulirali kao elektroničke publikacije. Ovo se nikako ne bi moglo reći za društvene mreže koje postoje već izvjestan broj godina, a nemaju nikakvu regulaciju i bez problema bi ih se moglo i moralo svrstati u nove medije.

I profesorica Grbeša se s time slaže i pojašnjava: „Institucije će morati puno brže i kvalitetnije reagirati na pojavu novih komunikacijskih platformi. Uspon društvenih medija (op.a. mreža) počeo je prije petnaestak godina, a regulatori se i dan danas čudom čude performansima Facebooka ili ne znaju kako bi kategorizirali YouTube influencere koji imaju više pratitelja nego televizije gledatelja, a pri tome ne podliježu nikakvim medijskim zakonima. Drugim riječima, maštovitost i brzina kreatora novih tehnologija i platformi proporcionalna je tromosti i nesposobnosti institucija da se s tim medijskim inovacijama adekvatno nose“.

U Hrvatskoj je u pripremi novi Zakon o elektroničkim medijima koji zasigurno neće  regulirati ova pitanja jer ona trenutno nisu regulirana niti jednom europskom direktivom pa je teško očekivati da budemo ispred vremena. Nije nam to u genima jer kao društvo rađe živimo u prošlosti, a budućnost očekujemo da nam netko drugi skroji. Tako ispada da je prijedlog novog Zakona zastario prije nego je i donesen. Promjene su toliko brze da mašta naših najboljih zakonodavnih futurologa djeluje zastarjelo pa je to možda i razlog što se preskočilo donošenje medijske strategije. Nisu htjeli ispasti neozbiljni.

Zanimljivu ideju o promišljanju budućnosti medija na Okruglom stolu 25 godina privatnih elektroničkih medija u Hrvatskoj, koji se održao u Hrvatskom novinarskom društvu (HND) u organizaciji portala Media daily, dao je poznati novinar Damir Matković; Danas se nalazimo pred novim radikalnim promjenama svijeta televizije. Internet, koji je u doba Foruma 21 tek bio na počecima, danas postaje dominantna platforma za distribuciju video sadržaja (programa) i već je potpuno sigurno da će uskoro dokrajčiti klasičnu linearnu televiziju. Budućnost je video streaming i možda nam treba neki Forum 22 koji će nas pripremiti za tu novu budućnost koja je već počela“.

Kuda ide novinarstvo?

Ako tehnologija grabi tolikim koracima naprijed, ako nam dobar dio informacija stiže sa platformi koje mi još ne zovemo medijima što li će tek biti s novinarstvom kakvog danas poznajemo u budućnosti?

Grbeša i na ovo pitanje ima svoje mišljenje; „Novinarstvo nepogrešivo sve više ide prema personalizaciji odnosno optimizaciji sadržaja. U središtu tog sustava su računala odnosno algoritmi, koji prilagođavaju sadržaj ukusu i stavovima čitatelja i gledatelja. Što to dugoročno znači za novinarstvo odnosno za zdravlje društva u cijelini nemoguće je reći, međutim projekcije su uglavnom sumorne. Neki od izglednih scenarija uključuju sve veću pristranost tradicionalnih medija, sve veći broj alternativnih opskurnih izvora i sve niži prag tolerancije prema onima koji ne dijele naše mišljenje što neminovno vodi do sve veće polarizacije društva i raspada javne sfere. To u konačnici znači da ćemo živjeti u nekim privatnim paralelnim stvarnostima koje su za nas definirali mediji i kalibrirali algoritmi. Istovremeno novinarstvo mora riješiti problem pada povjerenja i općeg srozavanja novinarske profesije. Pri tome zazivanje zlatnog doba novinarstva neće puno pomoći baš kao niti histeriziranje oko lažnih vijesti i sličnih diverzija. Novinarstvo ako želi opstati mora pronaći riješenja u čijem je središtu vjerodostojnost i koji moraju govoriti jezikom novih generacija. Drugim riječima ta riješenja moraju proizlaziti iz nove komunikacijske paradigme, a ne iz postulata novinarstva 20. stoljeća“.

Ne baš utješne riječi za sve novinare i vlasnike radio i tv postaja, web portala pa i tiskovina, koji vjerojatno priželjkuju drugačiji scenarij. Kako god bilo, za preživljavanje medija u vremenima koja dolaze bit će potrebna daljnja specijalizacija sadržaja, fokusiranje na ciljne skupine te tehnološka  multimedijalnost.

Dotaknimo se i pitanja financiranja medija. Ono je već duže vrijeme problematično za gotovo sve lokalne i regionalne medije i za njih je žurno potrebno pronaći više financijskih sredstava u lokalnim sredinama ili na neki drugi način inače je njihova budućnost vrlo izvjesna. Nestat će. Klasično razdoblje oglašavanja, a time i financiranje komercijalnih medija je u zenitu i realno je očekivati da će se sve teže na taj način moći opstati. Bit će nužno financiranje i doprinosom korisnika, tj. nekim oblicima pretplate koje je već sad u usponu u Americi i Skandinaviji.

A tek robotsko novinarstvo! Švedski izdavači već sada koriste novinske robote mnogo opsežnije od medija u drugim zemljama. Fokusiranje na potencijalnu prijetnju automatiziranog sadržaja na radna mjesta novinara i kvalitetu novinarstva u Švedskoj gotovo je nestalo. To možda ima neke veze s činjenicom da gotovo sve medijske kuće u Švedskoj danas koriste tu tehnologiju.

“Ne vidim novinske robote kao prijetnju novinarstvu. Oni daju novinarima više vremena da razviju kvalitetnije novinarstvo. Omogućuje nam da provodimo više vremena radeći ono što je bitnije, a manje vremena gubimo na rutinsko izvješćivanje ”, rekao je Markus Isacson, sportski izvjestitelj u novinama VK u gradu Umei i nastavio “Ne mislim da je robotsko novinarstvo prijetnja našim poslovima. Naravno, možda postoje ljudi koji misle da će novinare zamijeniti “jeftiniji roboti”, ali sumnjam da bi nakladnici, koji bi krenuli tim putem, imali svijetlu budućnost. “

Za kraj, kako u ovom poglavlju ne bi sve izgledalo zastrašujuće ili sumorno imamo i jednu dobru vijest. Kako niti jedan dosadašnji medij nije u potpunosti nestao pojavom drugog, vrlo je izvjesno da će to tako biti i u budućnosti. Ključna riječ za opstanak u slijedećih 25 godina bit će prilagodba. Uostalom, zar tako nije bilo oduvijek.