U posljednjem nastavku našeg serijala o okruglom stolu povodom 25. godišnjice privatnih elektroničkih medija u Hrvatskoj donosimo rasprave Mirjane Rakić i Denisa Mikolića.

Mirjana Rakić, dugogodišnja  novinarka HRT-a i bivša predsjednica Vijeća za elektroničke medije:

S ovim godinama i iskustvom ne bih ništa mijenjala u svom mandatu na čelu Vijeća za elektroničke medije. O Vijeću je tu bilo svašta rečeno. Za vrijeme dok sam ja bila u Vijeću za elektroničke medije, od 2014. do polovice 2017. godine, promijenila se vlast, otišla je jedna parlamentarna većina, a došla druga. Ono na što sam ponosna u svom mandatu to je da smo donijeli Pravilnik o zaštiti maloljetnika od štetnih sadržaja, a koji se primjenjuje i to vrlo dobro. Otvorili smo također niz radionica upravo da pomažemo lokalnim i regionalnim medijima, što je jako bitno, o nekim temama koje oni stavljaju u programske osnove, a vidjeli smo kroz neko vrijeme da im je silni problem kako to napraviti, a ovise o Fondu za pluralizam i stalno apliciraju na njegova sredstva.

Govoreći o često spominjanoj odluci Vijeća vezano za govor mržnje i kažnjavanje Z1 televizije, stvar je jednostavna. Mi smo primjenili zakon. Vijeće nije radilo protivno zakonu. I drago mi je da to ostaje kao presedan i u sudskoj i u našoj strukovnoj praksi i da se od toga može ići dalje. Zakonski nije bilo druge mogućnosti osim kratkotrajno ili dugoročno oduzeti koncesiju.

Mislim da je ono što je loše u medijskom okruženju, a moramo se konačno okrenuti budućnosti, nedostatak medijske strategije. Koju strategiju u vezi medija ima država? Čini mi se da svi hodamo kao po jajima, pa malo bi pa malo ne bi. Za vrijeme ministrice Violić ona se počela raditi. To je poslije stavljeno na stranu. Dakle, medijska strategija ne postoji. A znam da je u pripremi Zakon o elektroničkim medijima. Dakle, ide se opet iz sredine. Umjesto da se najprije donese medijska strategija pa tek onda Zakon o elektroničkim medijima. Zašto?

Mi od nakladnika tražimo da emitiraju 24 sata. Znate li što to znači emitirati 24 sata  za jednu malu stanicu? Naravno oni mogu emitirati između 10 i 12 sati programa, a u ostatku programa sviraju glazbu, ili dodaju neki teleop uz glazbu ako je u pitanju televizija. Praktički te se postaje dovode u situaciju da su na papiru obavezne provoditi program koji je neizvediv. Drugo, neko se vrijeme govorilo o medijima zajednice u kontekstu Fonda za pluralizam. To se negdje izgubilo. Što su to mediji zajednice? Imamo regionalne i lokalne medije koji su silno važni u ovom društvu. Nema  informativnog sustava bez regionalnog i lokalnog informiranja. I tu je važno da taj Fond za pluralizam ostaje da se njime, koliko toliko jer nije svemoguć, održavaju lokalni i regionalni radiji i televizije. Dobro je što se sada financiranje preko Fonda donosi za dvije godine, da postaje imaju  kakvu takvu stabilnost i programsku perspektivu.

I ono što mi se čini bitno a što je loše u postojećem zakonu, a što bi ubuduće trebalo riješiti, jest to što se  programima valorizira kvantiteta ali se nigdje ne spominje kvaliteta. Medijski prostor može zadržati samo kvaliteta i kredibilitet.

Denis Mikolić, vlasnik TV Nove i predsjednik NUT-a:

Govorit ću s pozicije poduzetnika u medijima pa ću možda biti nešto drukčiji od ostalih.U prvom dijelu želim pohvaliti tri ključne raskrsnice koje je Hrvatska dobro napravila, a nakon toga spomenuti tri koje nikako da napravi.

Mislim da je jako dobro što je nekada bilo teško početi emitirati, jer ako si radio ilegalno bio si zatvaran. Da nije bilo tako desilo bi nam se ono što se sada dešava Talijanima. Tamo je emitirao tko je htio, pa sada kada se moraju uskladiti sa svijetom, država mora davati novac svih Talijana onima koji su kršili zakon da bi ih tako motivirali da ugase nelegalne medije. Mi smo to izbjegli zahvaljujući praksi poštovanja zakona od početka.

Drugo, jako bitna stvar se dogodila za budućnost lokalnih medija kada je osnovan Fond za pluralizam. Mi smo, prema onome što mi je rekao gospodin Vujić, iza Švicarske bila druga zemlja u Europi koja je donijela takvo rješenje. I hvala bogu da jesmo jer danas bez njega neke općine i gradovi ne bi imali lokalne medije. Malo brojki. HRT godišnji prihoduje 1,4 milijarde kuna, Nova TV i RTL oko 700 milijuna kuna, a 22 lokalne televizije 95 milijuna kuna godišnje, od čega je 14 milijuna sredstava Fonda.

Treća dobra stvar koja se dogodila, ali ovaj put za nacionalne elektroničke medije odnosno televizije jest smanjenje naknade kod prijelaza na digitalno emitiranje. Tako je svaka nacionalna televizija za svaki program uštedjela na emitiranju godišnje 20 milijuna kuna. U analognom emitiranju plaćali su za svaki program  27 milijuna kuna godišnje a onda su prelaskom na digitalno emitiranje plaćali 7 milijuna. Pomnožimo tih 20 milijuna kuna sa 7 nacionalnih programa, ispada da je država nacionalnim televizijama ostavila 140 milijuna kuna koje su mogle uložiti u programe i ljude.

A sada one loše stvari. Najprije nastavak priče o digitalizaciji. Kada se prešlo na digitalno emitiranje onda su lokalci povećali svoj trošak emitiranja 300 posto i on danas kod nekih televizija iznosi čak do 15 posto ukupnih troškova. Tu je država kiksala. Jer država je ubrala milijardu kuna od prve digitalne dividende kada je dio frekvencija dala teleoperaterima, ali nisu dio toga novca, kao u drugim zemljama dali televizijama. U Hrvatskoj su novac dobili samo građani da kupe nove prijemnike, ali smo lokalcima zaboravili dati novac. Sada smo opet na novoj digitalnoj raskrsnici kada će se dijeliti druga digitalna dividenda. Spominje se u dokumentu koji to treba regulirati da bi možda bilo novca ponovno za građane, ali za televizije opet ništa.

Drugo loše. Otkad je Fond osnovan ostao je iste veličine, Naravno, pretplata 10 godina nije dirana, ali su se u međuvremenu pojavili novi mediji koji s pravom traže da ih država potpomogne. Našlo se najjednostavnije rješenje, ukrcati u Fond svih koji traže novac a to više nisu samo lokalni radiji i televizije nego su tu i satelitske televizije, portali, proizvođači programskog sadržaja. Dakle, hitno treba poraditi na povećanju izvora sredstava Fonda jer ćemo u protivnom srušiti dostignutu razinu.

Na kraju, ima u ovom zakonu dva rješenja koja nitko ne želi promijeniti. Zakonom o elektroničkim medijima njima je zabranjeno da osim u vrijeme izborne kampanje  mogu naplatiti sponzorstvo od političkih stranaka. A istovremeno tiskovine i vanjsko oglašavnje nemaju te restrikcije. Zato ćemo tražiti ispitivanje ustavnosti takve odluke. Nije nam cilj da se njima zabrani nego da se i nama dozvoli. Nisam uspio pronaći u zakonodavstvu vani da se to zabranjuje. Zabranjuje se emitiranje reklama političkih stranaka osim u vrijeme izborne kampanje, i to je u redu. Ali da politička stranka ne može biti sponzor, s oznakom da je plaćeno, to nisam našao nigdje. Naravno da smo time ponovno financijski oštetili lokalce.