Kada je savezni ministar vanjskih poslova Willy Brandt, 25. kolovoza 1967. u 10.57 sati, pritisnuo crveno dugme na Međunarodnoj radijskoj izložbi (IFA) u Berlinu gledatelji u Saveznoj Republici Njemačkoj, koji su pratili tv postaje ARD i ZDF i posjedovali televizore u boji, doživjeli su ono što danas nazivamo “lažnom viješću” tj. propagandom.

Gumb je bio lažan, a inženjer Gert Grunwald prerano je uključio boju tako da se ona pojavila na ekranima sekundu prije nego što je Brandt uopće pritisnuo taster.

Ovu “lažnu” vijest vidjelo je samo onih 6.000 gledatelja (plus susjedi, rodbina i prijatelji), koji su u to vrijeme već imali televizor u boji. Na oko 14 milijuna  crno bijelih televizora crveno dugme Willyja Brandta bilo je sivo kao i prije.

U Njemačkoj su tada televizori bili zaista skupi pa ste te 1967. godine morali platiti i do 4000 DM za dobar uređaj. Čak je 1970. takav uređaj koštao u prosjeku 2400 maraka  što bi prilagođeno današnjim cijenama bilo oko 3000 eura.

Kako god bilo da bilo ipak je to bilo povijesno prvo emitiranje programa u boji u Saveznoj Republici Njemačkoj.

Prvi dugometražni film prikazan u boji i istodobno emitiran na ARD-u i ZDF-u  bio je”Cartouche der Bandit” prikazan isti dan u 14.30 sati.