Prvi broj Slobodne Dalmacije tiskan je u napuštenoj pastirskoj pojati na Mosoru na današnji dan 1943. godine s podnaslovom “Dnevnik Jedinstvenog narodnooslobodilačkog fronta Dalmacije”.

Novine su se tiskale u otežanim uvjetima s primitivnim sredstvima. Papir za tiskanje dopremao se potajice iz Splita. Među prvim novinarima Slobodne Dalmacije isticali su se Šerif Šehović, prvi glavni urednik lista, Leon Geršković i Živko Gattin, a listu su pridonijeli i ilustratori Cvijeta Job i Joko Knežević. Za list je pisao i književnik Jure Kaštelan.

Nakon što su Talijani minobacačima stali gađati Mosor, uredništvo se premjestilo u Brštanovo pod Mosećem. U rujnu 1943. godine, poslije kapitulacije Italije, list se nakratko tiskao u Splitu, a potom se list selio od Ogorja do Livna da bi se zatim uredništvo i sva oprema prebacila prosinca 1943. na Hvar. S Hvara, kojeg su već u siječnju 1944. godine okupirali nacisti, uredništvo je prebjeglo na slobodni otok Vis gdje su novine jedno vrijeme tiskane i u obiteljskoj kući književnika Ranka Marinkovića. U to vrijeme Slobodna već sadrži vijesti o kulturi i športu. Piše se o kazalištu i o Hajduku, obnovljenom na Visu na dan sv. Dujma, 7. svibnja 1944. godine.

Partizanske postrojbe su u jesen 1944. godine krenule u oslobođenje Dalmacije, pa 72. broj lista od 26. listopada donosi naslov preko čitave prve stranice: “Oslobođen je Split, ponos hrvatske Dalmacije”. Uredništvo Slobodne Dalmacije tada je konačno preseljeno u oslobođeni Split, a prostorije je pronašla u kući Ivanišević kod Pazara (splitska tržnica).

Dana 13. svibnja 1993. godine zaključen je ugovor o prodaji “Slobodne Dalmacije” Miroslavu Kutli za čijeg je mandata opljačkana za 130 milijuna njemačkih maraka. Prije toga došlo je do štrajka (8. do 13. ožujka 1993.) koji je podržalo stotinu zaposlenika redakcije lista. Bio je to posljednji i neuspješni pokušaj da se zaustave nezakonite radnje. List je pretrpio teške gubitke što je dovelo do stagnacije u razvojnim strategijama i tehnološkom razvoju lista.

U svibnju 2005. godine Slobodna Dalmacija prodana je Europapress Holdingu, koja se od 2016. godine zove Hanza Media jer je promjenila vlasništvo. Od 2008. uprava, novinari i tiskara preseljeni su u poduzetničku zonu u Dugopolje, što je izazvalo nezadovoljstvo većeg dijela splitske javnosti i građana. Ipak, 2016. uredništvo je vraćeno u Split, ali je u međuvremenu “Slobodna Dalmacija” postala dio Hanza Medie u organizacijskom i pravnom smislu te više ne čini dioničko društvo.