Sukladno našem pozivu od utorka otvaram “sezonu” javnih rasprava o novim zakonskim rješenjima ZEM-a (Zakona o elektroničkim medijima) koji je u fazi pisanja, prema tvrdnji iz Ministarstva kulture.

Jedno od bitnih pitanja koje treba bolje urediti novim zakonom je pitanje nad vlasništvom medija.

Vjerujem da se svi slažemo da je javnost vlasništva nad medijima bitna i da je potrebno urediti to pitanje na način da se npr. više ne pojavljuje sadašnja praksa skrivanja vlasništva koja, iako zakonski nije dozvoljena, postoji zbog nedorečenih, neefikasnih i vrlo restriktivnih zakonskih rješenja koje je u osnovi skrojila ekipa Antuna Vujića, ministra kulture iz doba kad je najveći dio zakonskih odrebi i nastao, a to je bilo davne 2003.godine (ZEM- NN 122/2003 članci zakona od 44 do 55).

Sadašnja zakonska rješenja nakon 16 godina primjene pokazuju da su:

1) Suviše restriktivna jer nakladnicima ne dozvoljava širenje bazne medijske djelatnosti na istim područjima pokrivanja što je u doba većinskog internetskog, iptv, kablovskog i satelitskog emitiranja u potpunosti izgubilo smisao ograničenja. Pri tome mislim na ograničenja u kapitalu drugih nakladnika koja bi trebalo u potpunosti ukinuti. Nema smisla da neka tv kuća ne može kupiti drugu tv kuću iznad dozvoljenog udjela, a može npr. elektroničku publikaciju koja ima pokrivenost cijelog svijeta i ima  više čitatelja više nego tv kuća gledatelja. Uostalom svaki moderan medij postao je multimedijalan i današnje poimanje medija podrazumijeva plasiranje sadržaja na što više kanala distribucije.

2) Nema niti smisla ograničavati nakladnicima radija i televizije (pa i tiska) da imaju svoje radio ili tv stanice pa i na istim područjima pokrivanja bez obzira jel se to odnosi na udio u kapitalu ili širenjem svoje djelatnosti na “onu” drugu (sadašnji članak 59.). Javni servis ima pravo imati svoj radio i televiziju kao i komercijalni mediji u mnogim europskim zemljama također pa nema nikakve logike da se zabranjuje da npr. RTL ili Jabuka TV nemaju svoje radio stanice ako tako žele ili obrnuto da npr. Otvoreni radio ima vlasništvo nad Kanalom RI ili nekom drugom televizijom. Ovo će dovesti do okrupnjavanja na tržištu no vjerujem da se svi slažemo da je puno medija na tržištu i da nema kruha za sve te da je bolje da se mediji spajaju nego da se gase u stečajevima. Jedina ograničenja vlasništva bi, po mom mišljenju, trebala biti u skladu sa snagom pojedinih nakladnika na tržištu oglašavanja u skladu s propisima Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) bez obzira koliko neki nakladnik ima u svojem vlasništvu radija, televizija, el. publikacija ili novina.

3) Prikrivanje vlasništva, iako nije dozvoljeno, tvrdim da je relativno lako ustanoviti no sadašnji ZEM ne daje “inspektorske ovlasti” Vijeću za elektroničke medije pa postojeće zakonsko rješenje je besmisleno. Čemu ograničenja i zabrane ako ne postoji učinkovit model kontrole istog? Stoga se novim ZEM-om moraju uvesti određene inspekcijske ovlasti kako bi se učinkovito ustanovila kršenja zakona, posebno  ako neće biti gore predložene liberalizacije vlasništva ili ako bude uvedena predložena liberalizacija onda vjerujem da inspekcije gotov neće trebati jer će nestati 90 % potreba skrivanja vlasništva.

Nove zakonske odredbe moraju biti jasnije i jednostavnije te transparentnost vlasništva jasna, nedvojbena i lako provjerljiva.

Pozivamo svu zainteresiranu javnost, medije i istaknute medijske stručnjake da se aktivno uključe u ovu javnu raspravu i daju svoje viđenje sadašnje situacije i predlože konkretna zakonska rješenja. Vaša reagiranja objaviti ćemo na našem portalu.