Gotovo u trenu prošla je prva godina Media Dailyja. Koliko jučer primali smo čestitke za početak rada uz želje za dugim trajanjem, pratili reakcije prvih čitatelja i porast broja dolazaka na portal, osluškivali što će reći kolege kojima je portal i namjenjen…

Kada se nakon godinu dana podvuče crta, u međuvremenu je portal postao prepoznatljiv u medijskom svijetu a broj posjeta, pregleda i klikova mjeri se u tisućama, pregršt je razloga za zadovoljstvo. I pokoji razlog za nezadovoljstvo. No, najprije o onome što nas čini posebno zadovoljnim.

Ideja da se na jednom mjestu objedine informacije koje bi mogle zanimati medijske, a u širem krugu i komunikacijske i marketinške, profesionalce pokazala se kao pun pogodak.  Doslovno u godinu dana, što online što u posrednim i neposrednim kontaktima s poznatim i nepoznatim medijsko-komunikacijskim profesionalcima, nismo dobili niti jedan prigovor ne samo našem konceptu nego ni trudu da ga realiziramo. Štoviše, slušali smo samo poticaje da se nastavimo razvijati i prijedloge o čemu još pisati i što bi još trebali objavljivati.

Drugo, regionalnim konceptom pokazali smo i dokazali da su, prije svega, stupanj razvoja i problemi medija i novinarstva na ovim prostorima slični i usporedivi. Naravno, postoje nijanse u statusu medijskih djelatnika i u plaćama, pa i u uvjetima u kojima rade novinari, fotoreporteri, snimatelji i ostali zaposkleni u medijima. Čitanjem tekstova na našem portalu postaje naime jasno da plaće u medijima u Sloveniji i Makedioniji, primjerice, ne mogu stati u istu rečenicu, da broj medija u Makedoniji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori prema broju stanovnika i ekonomskoj moći tih zemalja ne može garantirati iole pristojne uvjete za rad novinara, da novinari u Srbiji moraju spašavati golu kožu pred najezdom tabloidnog novinarstva i vlasničke slizanosti najvećeg broja medija s državnim i lokalnim vlastima, da novinari u Sloveniji i Hrvatskoj premda u Europskoj uniji nisu oslobođeni pritisaka i prijetnji…

Također, prateći  komplikacije oko donošenja medijskih strategija u pojedinim državama te mukotrpan proces usklađenja medijskog zakonodavstva s vremenom u kojem živimo i potrebama medija i građana u svakoj od zemalja regije, a da ne spominjemo tekstove o profesionalnim i tehnološkim iskoracima pojedinih medija i novim standardima koje nameću, ne možemo se oteti dojmu da je riječ o nesvakidašnjem iskustvu. Jer kada na jednom mjestu imate uvid u tako šaroliku problematiku, pritom ne zaboravivši i praćenje aktualnih medijskih i tehnoloških inovacija u svijetu, to može samo pomoći transferu znanja i iskustva te pridonijeti poboljšanju kvalitete medija i novinarstva na ovim prostorima.

I treće, svaki redoviti čitatelj našeg portala mogao je steći dojam koliki je zapravo, negdje veći a negdje manji, utjecaj politike na medijsku i komunikacijsku djelatnost uopće. Koliko zapravo politike, s jedne strane, zakonodavnim mjerama i odnosom prema investiranju u medijsko-komunikacijsku djelatnost omogućava njihov razvoj, a koliko, s druge strane, svojim dnevno-političkim intervencijama zagorčava život medijima i novinarima. Svatko će iz tih tekstova izvući svoje zaključke, no jedno je sigurno: Media Daily zrcali stvarne odnose, a na medijima i novinarima je, da ostanemo na njihovom pogledu, da iz toga izvuku zaključke kako bi adekvatnim odgovorom obranili svoju poziciju na tržištu i profesionalnost.

Bez, dakle, da laskamo sami sebi, iz reakcija medijskih profesionalaca i njihove ocjene našeg portala te inventure onoga što smo u godinu dana objavili, možemo reći da imamo razloga biti više nego zadovoljni. No, ima i taj jedan kamenčić koji nas žulja a nikako ne možemo dokučiti kako ga se riješiti.

Riječ je o broju pretplatnika. On nije zanemariv ali je manji nego što smo očekivali, pogotovo kada znamo koliki je broj ljudi u regiji zaposlen u medijsko-komunikacijskoj i srodnim djelatnostima. Dnevno dobivamo dokaze kako brojni posjetitelji portala redovito pregledavaju naslove tekstova ali ne uzimaju pretplatu koja bi im omogućila i da ih pročitaju. U čemu je problem? Ako nema kritika našeg rada, znači da kvaliteta portala nije tome razlog. Je li onda razlog za relativno manji broj pretplata od očekivanog siromaštvo kolega iz medijske djelatnosti? Znamo li da je cijena pretplate za portal za cijelu godinu višestruko manja nego što iznose godišnji troškovi za kupovinu novina, onda i taj argument valja odbaciti.

Nekako se čini da razloge nedovoljne želje za pretplatom na jedan online portal možemo svesti na dva. Jedan je na našim prostorima još uvijek prevladavajuća ideja da portali trebaju biti besplatni, bez obzira kakve informacije donose i koliko je truda (i novca) potrebno da se mnoge od njih prikupe. Drugi razlog može se pak protumačiti kao apatija ljudi iz profesije, kojima izgleda  uvjeti u kojima rade ubijaju bilo kakvu želju za stručnim usavršavanjem, a jedan oblik tog usavršavanja svakako je i čitanje informacija o stanju i unapređenju struke, idejama kako se može raditi i tome slično, o čemu piše i naš portal.

Kako god bilo, nas sve to neće zaustaviti. Idemo dalje. Dok god budemo mogli pisati i prikupljati informacije, trudit ćemo se poboljšavati sadržaje na portalu, uvjereni kako je samo pitanje dana kada ćemo postati ne samo prvi nego i nezaobilazan regionalni portal za medijske profesionalce.

Na kraju, u ime svih suradnika portala Media Daily, kojima se ujedno zahvaljujem za predan i profesionalan rad, svim našim čitateljima i kolegama želim sretan Svjetski dan slobode medija s nadom da će sutra, korak po korak, ipak biti bolje.

I da će Media Daily o tome pisati.