„Pančevac” je najstariji lokalni nedeljni list u Srbiji. Prvi broj „Pančevca”, lista za prosvetne i materijalne interese, koji je ujedno bio i prvi pančevački list na srpskom jeziku, pojavio se pred čitaocima 13. aprila 1869. godine po julijanskom kalendaru i sa kraćim prekidima, izlazio je i izlazi u tri veka.

Idejni tvorac, osnivač, izdavač, vlasnik i urednik ovog nedeljnika bio je Jovan Pavlović, 26-godišnji profesor Trgovačke škole, koji se u ovaj poduhvat upustio zajedno sa grupom uglednih pančevačkih Srba. Dozvolu za pokretanje lista Pavlović je zatražio od Generalne komande u Temišvaru.

Zanimljive su društvene okolnosti u kojima je „Pančevac” pokrenut. Prvi list na srpskom jeziku u Pančevu pojavio se dve godine nakon donošenja Austrougarske nagodbe, u politički vrlo osetljivom vremenu razvojačenja Banatske vojne granice i pripajanja njene teritorije Ugarskoj.

U takvim okolnostima, Pavlović je, kao liberal i demokrata, bez obzira na posledice, uređivačku politiku „Pančevca“ usmerio ka doslednom i principijelnom opozicionom delovanju. On je bez ikakvog respekta bespoštedno kritikovao austrijsku vojničku graničarsku vlast, bio je nepomirljivi protivnik mađarske vlade, čijim se težnjama ka denacionalizaciji narodnosti i formiranju jednog, mađarskog političkog naroda, energično suprotstavljao i patriotskim radom i novinarskim perom. Zbog stalnog sukoba sa vlastima Pavlović je više puta bio osuđivan i zatvaran, a novine zabranjivane i konfiskovane.

List je zbog svoje slobodoumne uređivačke politike bio često zabranjivan i plenjen, a u kraćem periodu, tokom tromesečne zabrane izlaženja, pojavljivao se pod nazivom „Graničar”, da bi definitivno prestao da izlazi 1876. godine.

„Pančevac” ponovo izlazi od 1919. godine do Šestojanuarske diktature kao privatno glasilo blisko Demokratskoj, a posle razlaza Samostalnoj demokratskoj stranci.

Nakon obnavljanja izlaženja vlasnik dr Dušan – Duda Bošković preselio je redakciju u Novi Sad i list preimenovao u „Vojvođanin”.

Pančevac” je obnovljen decembra 1952. godine. U skladu s tadašnjim prilikama, osnivač lista bio je Narodni front. Pravni sledbenik Narodnog fronta, Opštinska konferencija SSRN, bila je osnivač do septembra 1990. godine. Tada je pravo osnivača preneto na Skupštinu opštine Pančevo, koja zadržava prava osnivača preduzeća, a prava osnivača nad javnim glasilima (Radio Pančevom i listom „Pančevac”) vraća preduzeću koje je poslovalo pod nazivom Društveno preduzeće za novinsku i radio-difuznu delatnost „Pančevac” Pančevo.

Osnivač Skupština opštine Pančevo ponovo preuzima osnivačka prava nad preduzećem u periodu od jula do oktobra 1992. godine. To je učinjeno jednostranom odlukom SO Pančevo (kojom su vladali SPS i SRS), bez saglasnosti preduzeća da se odriče osnivačkih prava nad javnim glasilima u svom sastavu. Jednonedeljni štrajk zaposlenih nije dao rezultate, a potom je usledila čistka saradnika i otpuštanje „nepodobnih”.

Preduzeće je od januara 1994. godine do avgusta 1998. godine poslovalo pod nazivom Javno novinsko-izdavačko preduzeće u društvenoj svojini „Pančevac” Pančevo, kada postaje Javno novinsko-izdavačko preduzeće „Pančevac”, s osnovnom delatnošću izdavanja novina.

JNIP „Pančevac” na aukciji, koju je 14. februara 2008. godine organizovala Agencija za privatizaciju u Novom Sadu, prodat je konzorcijumu fizičkih lica koji predstavlja Cvijeta Marković iz Beograda.

Skupština akcionara održana je 31. marta 2008. godine, a u Agenciji za privredne registre preduzeće je 10. aprila iste godine registrovano kao Akcionarsko društvo za novinsko-izdavačku delatnost „Pančevac”.

U preduzeću radi 18 zaposlenih, a novine priprema glavni i odgovorni urednik, šest novinara-urednika, foto-reporter, lektorka, art direktorka i tridesetak honorarnih saradnika.

„Pančevac” danas izlazi prosečno na 40 strana, u tiražu od oko 12.500 primeraka, s remitendom manjom od 10 procenata.