Eto, dopao je mene zadatak da prvi komentiram kolege i medije. Dobro, nije da mi je teško, u biti sam se sam ponudio da probijem led ali za to sam imao dva dobra motiva. Jedan sam slučajno pronašao, a drugi se sam nametnuo. No, idem redom. Prvo slučajnost.

Golotinja i zatucanost

Sjedim tako ja ovaj tjedan u svom uredu i multipraktično radim više stvari odjednom. Čitam objave na našem portalu, kontaktiram oglašivače, surfam u potrazi za nečim pametnim iako se ne mogu više sjetiti što sam tražio pa zapravo trošim više vremena nego što je normalno. U tom surfanju odoh svako malo i na Facebook, radim neku promociju paralelno pa da vidim kako ide. U uredu imam stalno upaljen televizor, obično je preko dana na njemu N1 jer me serije i filmovi u tom terminu ne zanimaju, a fora mi je vidjeti događaje u realnom vremenu koji oni prenose. No, nisam baš fokusiran na vijesti koje dolaze s TV ekrana, više onako da nešto radi u pozadini. I tako, zadubljen u posao nisam vidio glavnu stvar na ekranu. Ali sam glavnu stvar upravo pročitao na Facebooku.

„Ok, konzervativna sam. Zatucana. Davež. Ne prilagođavam se novom vremenu. Pilim bez veze. Ali ovako se odjenuti za nastup na televiziji u svojstvu hidrometeorologinje kuće, e to mi ne ide u pamet. Topić za plažu i zlatna suknja. Pa pucajte, neka.“

Ovako je krenuo uvodni tekst koji je objavila na svom fejs profilu Sanja Modrić, poznata kolumnistica Novog lista. Gledam ja tako, pomalo radoznalo, sliku koju je objavila ali na slici ne mogu prepoznati o kome se radi jer je slika tako odrezana da se ne vidi niti glava osobe, niti logo televizije, niti kad je to bilo. Vidim samo neku žensku osobu s golim ramenima i crnim topićem na bratele i zlatnom suknjom. Kužim slavodobitno, Sanji se ne sviđaju ova gola ramena i pojašnjava ona tako u svojim daljnjim komentarima kako to nije primjereno na telki i te ovo te ono. Više manje sva ženska čeljad je podržava u odgovoru na njezin komentar, a muškarci k’o muškarci – nešto petljaju, ali u biti kužim da im se to sviđa. Ja ludujem i šizim jer niti iz jednog komentara ne mogu dokučiti o kome se radi niti o kojoj televiziji je riječ pa je time moja radoznalost još više narasla. Više ne mogu ništa raditi dok ne shvatim o kome to grintaju, skroz sam dekoncentriran, pijem kavu i buljim u laptop k’o da će iz njega iskočiti dotična dama. I tako, dok napeto i nervozno čekam svaki novi komentar od Sanjih fejsbukovaca, iz kojeg bih shvatio o kojoj se osobi radi, skrenem nemarno pogled i na onaj moj televizor. Na televizoru ugledam Teu Blažević, meterologinju N1 televizije kako upravo čita vremensku prognozu i brzo pokopčam da su ona gola ramena o kojima Sanja i ekipa bruji zapravo ramena ove bivše RTL-ove novinarke. Pa da, to je to, gola ramena, isti crni topić i zlatna suknja zaključim u sebi dok sam uspoređivao onu sliku sa Sanjinog fejs profila i ovu s tv ekrana. Skočim k’o oparen, dohvatim se mobitela da to uslikam, ma gdje je sad kad ga trebam, aha…. evo ga… i fotkam taj prizor.

Dok Tea i dalje čita progonozu koju me zapravo uopće ne zanima u ovom trenutku, brzinski i sam analiziram viđeno kako bih formirao svoj stav o tom „nemilom događaju“ pa ne budi lijen k’o u onom vicu, Fata je Fata al’ dvaput je dvaput, okinem još jednu fotku, onako… da bolje anliziram je li Sanja Modrić i ekipa u pravu ili nije.

I tako. Brzo zaključujem i složim se sam sa sobom da ova gola ramena ne bih uopće primjetio da sam stvarno želio čuti vremensku prognozu niti mislim da je uvredljivo za gledatelje biti ovako obučen na televiziji u 2018. godini. No zasmetalo me je zapravo nešto sasvim drugo. Sanja Modrić često nastupa na toj istoj televiziji u kojoj gostuje i komentira aktualne teme i baš sam je, prisjetih se, vidio dan dva prije toga, sjedila je u tom istom TV studiju i „prala“ po svim političarima, imenom i prezimenom. Onako u bebu, što se ono kaže. Što je u redu, da budem jasan i razumljiv, to se od nje i očekuje. No, je li u redu, pitam se ja, tako snimiti ili izrezati sliku da na njoj nije vidljva osoba i televizija na kojoj se to dogodilo i onda polemizirati o njoj, da ne kažem neku težu riječ kao što bi bila npr. tračati. To je vjerojatno namjerno tako snimljeno, zaključujem, pazila je na to Sanja. Nije htjela, imam dojam, pomalo licemjerno, zamjeriti se niti televiziji na kojoj je čest gost niti kolegici s te televizije koju će možda i sresti na hodniku kad bude gostovala tamo ponovno. Pa da ne bude ono teški neugodnjak. Neko nepisano glupo pravilo novinarske struke tako i dalje za Sanju i mnoge druge novinare vrijedi. Mogu po svima ali ne po svojima. A kad se ipak dohvatim svojih, makar i na svom osobnom fejsu, kojeg by the way može čitati ne malih 2000 i kusur kolegica i kolega, onda u rukavicama, onako finjak, da si moguće ne zatvorim vrata suradnji. Tipična Sanja, kaže moj kolega koji je bolje poznaje.

A sad sport

Motiv za ovaj drugi komentar zapravo već dugo brusim. Već neko vrijeme traje „rat“ za sportska TV prava među telekom operaterima i televizijama. Prvo je svijet nedodirljivih (Sportklub i Arena sport) uzdrmao Vipnet preuzevši Areni sport prava za Ligu prvaka (osim prvog izbora utakmice srijedom koji je kao i dosad ostao na HTV-u), a potom je Sportklub uspio preuzeti tv prava za „Vatrene“ od HTV-a i to plasirati „svojoj“ Novoj TV. Puno je to tektonskih promjena za ovu malu zemlju u kojoj svi mogu biti „selektori reprezentacije“… I tako je Vipnet složio svoje TV kanale, dao im zvučno ime PlanetSport, preoteo glavne komentatore, krenuo u medijsko prekomjerno granatiranje i skupu TV kampanju promoviranja istih, iako su sva druga atraktivna TV prava u rukama konkurencije i priča je, bit ću iskren, zbog toga malo programski nategnuta. PlanetSport svoju atraktivnost dakle gradi na Ligi prvaka i super bi Vipovom Nikoli Francetiću, glavnom i odgovornom za ovu transakciju, dobro došao neki „poguranac“, kako bi ubrzao migraciju pretplatnika od konkurencije na Vipovu platformu. I… dočeka je Nikola u reinkarnaciji Dinama i njihovim sasvim izvjesnim ulaskom u Ligu prvaka. Dinamo je izvrstan mamac. Modri igraju sve bolje i bolje, navijači su u transu, stvara se euforija, kupuju se ulaznice i ide se na utakmicu odluke, a oni koji ne idu, a kojih je ipak više (i što je Nikoli važnije) postaju pomalo pretplatnici Vipove TV platforme. Jer negdje se ova utakmica mora gledati. Sve je idealno, ma samo još treba Dinamo pobijediti u drugoj utakmici, da… baš onoj na kojoj prvi put prijenos radi PlanetSport, i sve će pomalo doći na svoje.

S druge strane ovakav rasplet događaja zasigurno ne odgovara Richardu Breškoviću pod čijom je palicom Max TV platforma, koja ekskluzivno emitira sportske kanale Arene sporta. Dok gledam utakmicu odluke, Dinamovo biti ili ne biti, kao da gledam utakmicu između Nikole i Richarda i u takvom napadu inspiracije zamišljam kako Richard plaća „misu nekom svećeniku“ samo da izgubi Dinamo i tako „spriječi“masovnu migraciju pretplatnika konkurenciji. No lopta je okrugla, Dinamo vodi već u 7. minuti sa 1:0 i sve je za Nikolu idealno. Richard, u mojim mislima, u tom je trenutku na „aparatima“. Teško diše… I onda…. hladan tuš, dolazi 64. minuta pa 67. i u tri minute nepovratno se mijenja cijela situacija. Tko bi gori sad je doli, kaže narodna, Dinamo prima dva komada i ispada iz Lige prvaka, pa će očigledno za Vipnet stvar preotimanja pretplatnika ići sporije i teže. No, to nije sve. Da stvar bude gora za Nikolu, Dinamo je ispadom iz Lige prvaka ostao u Europa ligi koja se, vjerojatno pogađate, emitira baš na Areni sportu. Tako je, barem za sada, Richard poveo sportskim riječnikom rečeno sa 1:0, dobro možda je zapravo sad 1:1, ako računam da je Nikola prvotno uspio preoteti TV prava za Ligu prvaka od Richarda.

Je li Richard platio „misu“ ili nije ne znam ali možda nije loša ideja da sad Nikola isto tako plati „misu“ da Dinamo što prije izleti iz Europa lige. I ne dočeka proljeće u Europi. Ili da možda uspije što prije „preoteti“ i druga sportska TV prava u suradnji s svjetski poznatom i super moćnom sportskom agencijom Medipro koja mu je partner preko VPK PRO studija, a koji je pak formalni nakladnik PlanetSport kanala. Utakmica se tako između Nikole i Richarda u mojim mislima nastavlja i dalje i za sad joj ne vidim kraja niti ishoda. Biti će u svakom slučaju zanimljivo.

Prethodni članakOslobođenje slavi 75 godina postojanja
Slijedeći članakUlcinjska TV Teuta prvi dvojezični privatni medij u Crnoj Gori
Imam više od 30 godina radnog iskustva na radiju i televiziji, a sad ga skupljam online. Zapravo se ne ponosim time, mislim na radno iskustvo, jer tako otkrivam svoje godine. Više bih volio biti početnik. Osnivao sam sve i svašta, bio nagrađivan za radio reklame, ispravljao krive Drine više puta, glasno govorio a nisam bio glasnogovornik. Nisam u biti niti novinar ali volim pisati, stvarati i pokretati nove stvari. Više puta sam uspješno bio nesupješan. I obrnuto. Neki me ipak i vole (u što vjerujem), a neki me baš i ne vole (u što ne želim vjerovati). Kažu za mene da sam vrlo uporan. Oko toga bih se složio. Kažu i da volim biti u pravu. Oko toga se obično drugi slažu.