Dvanaestogodišnji dječak Slobodan je sa sestrom, majkom i ocem živio u Donjoj Kamenici, selu kod Zvornika, do četvrtka 4. juna 1992. godine, kada su u zoru krišom izašli iz sela. Sa sobom su poveli nekoliko koza i smjestili se u zaseoku Dženarike kod rodbine. Slobodan se u tom trenutku sjetio psa koji je ostao vezan i otrčao da ga oslobodi. Više se nije vratio.

Ovo je radnja dokumentarnog filma “Suze anđela” koji je za Media Daily ispričala novinarka RTRS Snježana Brezo, autorka i režiserka. U Zvorniku je sinoć održana promocija ovog filma, koji je osim produkcije RTRS koproduciran i od strane Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženja nestalih lica. Brezo objašnjava da ju je jako potreslo kada je vidjela fotografije ubijenog dječaka i da se tada rodila ideja da snimi film. Prema njenim riječima, kada je čula da je pronađeno njegovo tijelo i šta se sve desilo Slobodanu, počela je da istražuje tu tužnu priču i odlučila da snimi ovaj tragični dokumentarni film. “Kada je Slobodan odlučio da se vrati u selo po psa, on nije znao ništa o nacionalnosti, ratu i sličnom.

U stvari, nije se taj dječak vratio u svoje selo samo zbog psa kojeg je neizmjerno volio, vratio se i zbog drugova s kojima je odrastao i koje nije mogao da ostavi.” Slobodan je u selu kod svog prijatelja proveo četiri dana, kada je pristigla jedinica Armije BiH iz Novog Sela i odvela ga pod izgovorom da će ga vratiti. Ali, nije bilo tako. “Patolog Zoran Stanković, koji je uradio mnoge obdukcije na ovim prostorima, kaže da nikada u svojoj praksi nije vidio unakaženije tijelo djeteta, kao što je bilo ono kod dvanaestogodišnjeg Slobodana Stojanovića.” Brezo za Media Daily ističe da joj je dok je prikupljala podatke za film bilo jako teško raditi. “Slobodanova porodica nastojala je te 1992. da vrati dječaka, pregovarala je, nudila hranu i sve što je imala, ali je druga strana bila neumoljiva. Dječakovi unakaženi posmrtni ostaci nađeni su godinu dana poslije.”

Brezo kroz ovaj autorski film nastoji poručiti da usprkos svemu u svakom momentu treba biti čovjek i ljudski se odnositi prema ljudima, a naročito prema djeci.