Novinarski posao je prepun izazova. Tokom karijere novinaru se mogu desiti i otkazi zbog neposlušnosti gazdi i pritisci i cenzura i autocenzura i prijetnje i fizički napad… Ali se, vjerojatno, nijednom novinaru nije desilo da mu ukradu baš cijelu televiziju ili da ga ostave na poslu, ali u gotovo praznoj redakciji!?

“Poneki mornar možda ostane bez lađe, ali bez mora, to je izuzetan peh”, rekao bi legendarni Đole Balašević.

Zona sumraka

Ono što je za Hercegovinu Međugorje, za Bosnu je Visoko sa svojim piramidama. U Visokom se, dakle, dešavaju svakojaka čuda. E, zato vas neće iznenaditi saznaje da se i ono čudo s početka priče desilo upravo u tom gradu, u samom srcu Bosne.

Zamislite sada preostale uposlenike te nestale televizije kako, naravno, izbezumljeni i preplašeni za budućnost svojih porodica odlaze u lokalnu policijsku stanicu da bi prijavili jedan od većih slučajeva “nestanka” u povijesti tog grada, a u policiji, kao u kakvoj epizodi “Zone sumraka “, sve sa čuđenjem, odbijaju izaći na teren i istražiti nestanak imovine.

“Ne želimo da se miješamo u vaše probleme”, rekli su im.

Tražili su i otkaze, ali i to im ne daju.

E, sve to se dogodilo junaku naše priče, visočkom novinaru Alenu Jaziću i petero njegovih kolega koji su nekome toliko smetali da ih je “zatočio” u (polu)praznoj redakciji sa zastarjelom i pokvarenom opremom.

Da budemo jasni, cijela stvar je “dobro pokrivena papirima”. Naime, Općinsko vijeće Visoko krajem 2017. godine usvaja Prijedlog o izmjenama Odluke o organizovanju JU Centar za kulturu i informisanje. Time se toj ustanovi dodjeljuju djelatnosti emitiranja radijskog i televizijskog programa te djelatnost bežične telekomunikacije.  Regulatorna agencija za komunikacije 20. februara ove godine donosi odluku o prijenosu dozvole za radijsko i televizijsko emitovanje sa JP RTV Visoko d.o.o. na JU Centar za kulturu i informisanje Visoko.

Na koncu, od RTV Visoko nije ostalo ništa osim devastirane zgrade i tih šest radnika koji ne znaju kuda dalje. To je, zapravo, epilog odluke Općinskog vijeća Visoko da to javno preduzeće gurne u stečaj, a televizijski i radijski program nastave emitirati preko Javne ustanove Centar za kulturu i informisanje. Tako su jednostavno nestali i dugovi prema radnicima, a otjerani su i nepodobni.

Radnici s kojima smo razgovarali smatraju da ovaj slučaj potvrđuje svu osionost vlasti u Bosni i Hercegovini, te da predstavlja uvođenje “na mala vrata” jednog modela kakav bismo uskoro mogli vidjeti u preduzećima i medijskim redakcijama diljem BiH.

Ovo je njihova priča…

“Pod okriljem tajnosti pokrenut je stečajni postupak u našoj kući, JP RTV Visoko. Sve je kulminiralo Rješenjem Općinskog suda Zenica od 22. juna o stečaju. Do tog stečaja su, međutim, odrađene sve predradnje. Od podnošenja zahtjeva Regulatornoj agenciji za komunikacije od 21. decembra prošle godine da se prenese dozvola sa JP RTV Visoko na JU Centar za kulturu i informisanje. U međuvremenu su opremu prodali, prebacili, iznajmili ili, ne znam ja kako, JU Centar za kulturu i informisanje. Potom su 13 odabranih radnika JP RTV Visoko dali da potpišu sporazumne raskide ugovora JP RTV Visoko, a potpisali su ugovore s novom ustanovom. U međuvremenu su se odrekli svih raniji potraživanja, a to su doprinosi od dvije do osam godina neuplaćenog staža”, govori Jazić za Media Daily.

Novi radnici su prešli u JU Centar za kulturu i informisanje dobili su ugovore na 59 dana i rade za 400 KM (oko 200 eura)! Osam radnika ostalo je i bez toga. Samo naš sagovornik Alen potražuje čak šest godina neplaćenih doprinosa.

Školovani – na ulicu

To je, procjenjuje, iznos od najmanje 40.000 KM (20.000 eura), bez kojih bi sada mogao ostati. Slično je i sa drugim njegovim kolegama.

Jazić cijelu situaciju jednostavno objašnjava:

“To je isto da ja kao Alen Jazić odem u sud i kažem da se sada zovem Mujo Mujić i zatražim da se moj stan i auto prebace na tog Muju Mujića. A kada mi se to odobri, onda ja kažem da više nikome nisam dužan, da je to prosto Mujo Mujić”.

Novinari su se suočili sa višestrukom diskriminacijom.

“Sve je tako urađeno da su svi školovani ljudi ostali višak, a trgovci, zidari… prešli su u JU Centar za kulturu i informisanje. Također, svi koji s prešli u novu ustanovu su jedne nacionalnosti. Kada su to shvatili, za dva čovjeka te neke “pogrešne nacionalnosti” uplatili su doprinose da bi mogli otići na biro rada. Tako nas je ostalo nas šest. Dakle, prema nama je urađena dupla diskriminacija. Zbog čega je dio ljudi višak, a dio ne? Zašto su za dva radnika uplaćeni doprinosi, a za nas i ljude koji su došli u novu ustanovu, ipak, nisu”, neka su od pitanja koja novinar iz Visokog postavljaju sebi, vlastima i javnosti.

Poručeno im je da čekaju stečaj, i to u prostorijama u kojima više nema opreme!?

“Kazali su da čekamo stečajnog upravnika i da svoja potraživanja naplatimo iz stečajne mase. A te opreme nema! A zakon je tu jasan. Ukoliko se planira ići u stečaj, onda se ne smije izuzimati stečajna masa i to godinu unazad”, kaže Alen.

Upravo kako bi pokušali sačuvati i ono malo preostale “stečajne mase”, policiji su prijavili nestanak opreme. No, upali su u “Zonu sumraka”.

 “Mi smo se obratili policiji. Kažemo im da je oprema nestala, a policajci odgovaraju: “Ma daj, nećemo mi da ulazimo tu između vas”.  Mi smo im dalje kazali da oni nisu tu da glume dobričine i akademike, već da izvrše uviđaj o ukradenoj robi. A ako roba nije ukradena, onda smo mi nekoga lažno prijavili i treba da nas gone! Međutim, rekli su da će se obratiti tužilaštvu i da će raditi kada to tužilaštvo bude tražilo”, ističe on.

Kako napuniti frižider

Kako god, za osnivača RTV Visoko, Općinu Visoko, koja se u ovoj priči pojavljuje kao najodgovornija, desila se win-win situacija.

“Na taj način su se “riješili” dugovanja prema radnicima. Kako prema nas šest, tako i prema onih 13 koji su prešli u novu ustanovu. A ujedno su se odrekli ljudi koji su nepodobni. Nema niko dokaza, ali ćete vrlo jasno zaključiti da mi nismo prešli u novu ustanovu zbog toga što neke stvari ne slušamo ili u budućnosti nećemo da slušamo”, ističe Jazić.

Jazić objašnjava da lokalne vlasti vode igru živaca, te da dobro znaju da novinari i njihove porodice nemaju od čega živjeti. Zato igraju na vrijeme…

“Mi imamo porodice. Borimo se već 40 dana. Ludost je da se borim i narednih 40 dana. Za šta da se borim?! Nizašta! Trošim vrijeme, novac i živce… da bi na kraju “klepio ušima”. Nemamo ni vremena, ni živaca da učestvujemo u dugotrajnim procesima. Na kraju, nemamo ni novca. Da bi utužili, trebamo uplatiti jedan posto iznosa. Odakle nama taj novac? Ljudi protiv kojih se mi borimo imaju na pretek i novca i vremena. Oni računaju da ćemo mi vremenom od svojih prava odustajati. Jer, ja moram da djetetu napunim frižider. Ja moram da tražim posao. Na kraju krajeva ja ću to morati i uraditi”, kaže naš sagovornik, razočaran činjenicom da njegova prava nisu zaštićena.

Ovo je, veli, demonstracija sile vlasti u BiH. Takvo što je doskora bilo nezamislivo.

 “Pretpostavljam da je ovo neki urnek, model prema kojem će se raditi. Ovo će se nastaviti. Veliki broj javnih malih preduzeća na lokalnom nivou bilo opštinskom, kantonalnom, regionalnom, imat će istu sudbinu. Sudstvo je takvo. Vidjeli su da može… Jednostavno će se izboriti za win-win situaciju”, zaključuje Jazić.

Cenzura i načelnica

Alen Jazić je govorio da je sadašnji politički vrh u Visokom vršio pritiske na izvještavanje kao i cenzurirao priloge. Djelomično i u tim nemirenjima s cenzurom treba tražiti razloge za ovakvu sudbinu šest uposlenika RTV Visoko.

„Što se tiče cenzure za moj lični slučaj imate video materijal gdje načelnica Amra Babić sa govornice općinskog vijeća govori da je cenzurisala prilog o demonstracijama u Visokom. Meni je tada rečeno da taj prilog o februarskim protestima (masovni protesti 2014. godine) uradim drugačije, što sam ja odbio nakon čega su oni odlučili da ne emitiraju program. Oni tad nisu isključili signal nego su ga zatamnili sa obrazloženjem da je predajnik iskočio“.

Načelnica Babić: Mi s njima nemamo ništa

Načelnica Općine Visoko Amra Babić ranije u izjavi za portal Media.ba kao razloge guranja u stečaj JP RTV Visoko navodi činjenicu da to preduzeće kontinuirano akumulira gubitke te da je problem neefikasnosti tog javnog medija zatečeno stanje.

Naglašava da je Općinso vijeće prebacivanjem djelatnosti na JU Centar za kulturu i informisanje građanima Visokog omogućilo nastavak informisanja preko lokalne televizije i radija. Babić je naglasila da osnivač – općina – nema nikakvog uticaja na status preostalih šest radnika JP RTV Visoko, a odgovorne za finansijsku dubiozu tog javnog emitera vidi u prethodnim menadžmentima kao i organima upravljanja.

„Došli smo u situaciju da imamo 350.000 KM dugova koji su akumulirani mnogo prije mog dolaska ovdje. Uz napore menadžmenta uspjeli smo da zadnjih nekoliko godina izmirujemo bruto plate i tekuće troškove. Međutim dugovi su ostali i nismo uspjeli da ih izmirimo. Moram reći da je problem neefikasnosti JP RTV Visoko jedno zatečeno stanje. Iz budžeta svake godine izdvajamo oko 150.000 KM za RTV Visoko kao grant sredstva što uz njihove prihode koje ostvare na tržištu nije dovoljno. Osnivač je na sjednici općinskog vijeća prije pola godine odlučio da ovu djelatnost, zbog građana općine Visoko koji zaslužuju da imaju javni servis, prebaci na javnu ustanovu. Jednostavno mi nemamo alternativu osim da prebacimo dozvolu na JU Centar za kulturu i informisanje“.