U trenu je prošlo mjesec dana od kada je u online orbitu lansiran i naš mali satelit. A kada se pogledaju brojke onda se pokazuje da je u tih mjesec dana taj satelit daleko odmakao. Na stranice portala Media Daily svratilo je tako od 3. svibnja do sada više od 25.000 čitatelja iz 70 zemalja. U čitanju, kao što smo očekivali, prednjače građani odnosno prvenstveno naše kolege, medijski djelatnici iz Hrvatske, Srbije te Bosne i Hercegovine, ali ima dosta čitatelja i iz, primjerice, SAD ili Norveške. Objavili smo preko 400 članaka, od kojih dobar dio čine naše originalne priče i analize na kojima su radili suradnici iz sedam država regije. Nizanje brojki zaključimo spominjanjem isporuke više od 20.000 impresija preko Tweetera, te 800 lajkova na Facebooku.

Za mjesec dana, dakle, i više nego dovoljno. Obećavajuće. Kada smo kretali s portalom u startu smo znali da će trebati vremena da se stekne prepoznatljivost i povjerenje čitatelja. Znali smo da nije lako opstati u medijskom svijetu. A znali smo i to da će nam trebati vremena dok se kao ekipa ne uigramo i da, da se u mjesecu Svjetskog prvenstva poslužimo nogometnom analogijom, počnemo driblati kao Vukas, Šekularac, Sušić i Prosinečki zajedno. Zato smo više nego zadovoljni s onim što smo postigli u kratkom vremenu, pogotovo što je riječ o specijaliziranom portalu, što nas hrabri da nastavimo s još većim entuzijazmom.

Međutim, dvije nas stvari zbunjuju, pogotovo što ih artikuliraju naši kolege, novinari i medijski radnici, i to u vrijeme krize medija, kada se zaziva potraga za izgubljenom novinarskom i medijskom neovisnošću, i u vrijeme velikih tehnoloških iskoraka bez kojih je život danas postao nezamisliv. Najprije par riječi o potonjem.

Broj čitatelja bi nam bio još daleko veći da jedan dobar dio njih nema zazor od prijavljivanja na portal radi dvotjednog besplatnog čitanja. Kažu neki, mrsko im je. Čim se ekran „zasivi“ i bude zatražena prijava, odustaju. Čak i neki „milenijarci“, dakle pripadnici generacije koja je odrasla s internetom i kojoj su pametni mobiteli danas doslovno produžeci ruku i raj za sva osjetila. A doista je riječ o postupku koji traje oko minute (uključujući tu i potvrdu sms-om preko mobitela). Možda je u pitanju strah od davanja osobnih podataka, pogotovo u ovoj općoj histeriji oko GDPR-a, možda nešto drugo ili treće…Teško je odgovoriti jednoznačno i pouzdano. Ono što mi znamo i za što možemo garantirati je da tih nekoliko osobnih podataka naših čitatelja, potrebnih da znamo tko se prijavio kako bi po isteku vremena za slobodno čitanje znali tko je tu priliku iskoristio pa makar poslije odustao od pretplate, neće izaći, da tako kažemo, izvan zidova naših prostorija.

No, još nas je više iznenadila primjedba jednog kolege novinara koji nam je napisao da nam je velika greška što smo se odlučili za naplaćivanje pristupa sadržaju portala, da se on s tim ne slaže i da koliko god ga zanimalo ono o čemu pišemo – da nas neće pod tim uvjetima dalje čitati. Iznenađeni smo iz dva razloga. Prvo zato što je naplaćivanje sadržaja na portalima u svijetu postao nezaustavljiv trend, a čini se da će ga kod onih ozbiljnih i sistematičnih portala još dodatno ubrzati silina portala koji šire lažne vijesti. Većina čitatelja jednostavno će se morati opredijeliti hoće li čitati kvalitetan portal kojeg treba platiti (i to ne previše u usporedbi s drugim medijima) ili će se prepustiti na milost i nemilost otvorenim, „klikabilnim“ portalima od kojih mnogi mogu biti kontaminirani lažnim vijestima.

Drugo, iznenađeni smo mišljenjem kolege novinara i zbog jednog fundamentalnog razloga koji dotiče srž novinarstva. Naime, ni slučaj Agrokor, gdje se u proteklih godinu dana razotkrila i slizanost vlasnika tog koncerna s nekim medijima a sve zbog marketinškog kolača, mnogima još nije otvorio oči. Već desetljećima u zapadnoj Europi, a na ovim prostorima nešto manje, postaje jasno da su politički pritisci na medije mala beba u odnosu na ekonomske. Kada su svojedobno propali projekti besplatnih novina (besplatnih za čitatelje a naplaćenih od sponzora), postalo je jasno da naplaćivanje medijskih sadržaja ima smisla ako će se time okoristiti čitatelji/gledatelji/slušatelji jer će dobiti vjerodostojniji sadržaj od onog upakiranog u „besplatne novine“.

Kao što nema besplatnog ručka, jer ga uvijek netko mora platiti i kada kao gratis dolazi na nečiji stol, nema ni besplatnih medija. Upravo zato da ne ovisimo ni od države (kroz korištenje nekakvih fondova), ni od oglašivača (koji bi svoj dio marketinškog kolača ustupljenog nama mogli iskoristiti za ucjenu ukoliko budemo pisali o njima), odlučili smo se za naplaćivanje sadržaja portala s dnevnom cijenom koja je višestruko manja i od cijene novina i od televizijskih i radijskih pretplata. To onda znači da želimo račune polagati samo svojim čitateljima, da zavisimo isključivo od njih. Nećemo naravno bježati od reklama, ali će svi oni koji odluče kod nas reklamirati znati da ne ovisimo o njima i da možemo biti slobodni pisati onako kako treba – neovisno i profesionalno, otvarajući medijske teme koji drugi neće, kao što je u anketi prije pokretanja portala odgovorila ogromna većina medijskih djelatnika koji su sudjelovali u istraživanju.